Možemo li mi u knjižnom sektoru posložiti sličnu agenciju, odabrati najkvalitetnije i neumrežene operativce te izmjestit odlučivanje o knjizi iz postojećih ministarstava i njihovih službi, učiniti je u odlučivanju što neovisnijom od previranja na političkoj sceni, uz financijski održiv model? Puno je upitnika u zraku ali vrijeme je da se pokušaju naći i odgovori na njih.

Nisam optimist koji očekuje da će nam baš ovogodišnje istraživanje pokazati da smo ipak značajno "poskočili u vis" u proteklih godinu dana, i da će sada iz godine u godinu biti bolje, a ponajmanje sam optimističan u vezi toga da će se prisutnost knjige u medijima popraviti. Ali dobro, Noć knjige ide dalje, u svojoj (naivnoj?) težnji da sukreira neku načitaniju i obrazovaniju Hrvatsku.

Autori (pisci, prevoditelji i svi ostali) napokon bi trebali osvjestiti činjenicu da je uredništvo nekog časopisa ili portala u vrlo sličnoj poziciji kao i oni, i da je ta njihova međusobna 'egzistencijalna sličnost' dobra osnova za zajedničko lobiranje u Ministarstvu kulture i medija, lobiranja ne samo za svoju već i za bolju poziciju onog drugog.

Ukratko, pedijatri na redovitim sistematskim pregledima čitaju s djecom i roditeljima za dob djeteta adekvatne slikovnice. Pregled se počne sa slikovnicom koja može poslužiti i kao sredstvo u procjeni psihomotornog razvoja djeteta, kao npr. sredstvo za distrakciju kod cijepljenja, na kraju pregleda slikovnica se poklanja djetetetu s kratkim uputama roditeljima o važnosti čitanja djeci od najranije dobi.

Knjižara koja bi bila ultimativno kulturno središte, koja bi imala najveći mogući broj naslova, educirani kadar... danas takva kod nas ne postoji. Nekadašnji knjižari su bili izuzetno educirani, oni su završavali srednju školu koja je imala pojačanu satnicu hrvatskog jezika, učio se latinski i još jedan strani jezik, a ključni ljudi velikih izdavačkih kuća su im predavali stručne predmete.