Sva je prilika da će knjigu prije svih čitati obožavaoci glazbe Franka Zappe, a na kraju izdanja nalaze se prijevodi citiranih pjesama, što je sasvim sigurno vrijedno pohvale. Anegdotalni 'duh' knjige, usprkos tome što je njena polazišna svrha bila demontaža mitova o Zappinu životu i djelu (poput onoga da je pojeo govno), neminovna je s obzirom na njegov životni stil.

Sve je podjednako bitno, i tekst sam i autoreferencijalna prizma i društveno povijesni kontekst i porijeklo i profesija i socijalni angažman i činjenice. Iznad svega ipak magija fikcionalizacije, to jest vještina književnika da romansira vlastiti život i historijske prilike, tako da se i u sasvim surealnom izdanju cjelina doima 'stvarnije od stvarnosti'. I to književnika čiji razvoj zasigurno ne predstavlja...

Produkcija secesijske arhitekture u Zagrebu obuhvaća razdoblje od 1895. do 1914. godine, a autorica je u svoje istraživanje uključila oko 300 objekata izgrađenih u tom razdoblju. Od toga je 165 objekata detaljnije obrađeno, dok je 55 objekata posebno izdvojeno kao izraženiji stilski primjeri za jednu od mogućih prezentacijskih selekcija.

Želimo li neki tekst zaista prevesti kako spada, moramo se o njemu detaljno informirati, uzeti u obzir i domete književne znanosti. Bojim se da to u našem prevodilaštvu nije baš uvijek slučaj. Kako su naši prijevodi dosad izgledali kao da su prepisani jedan od drugog, 'Preobražaj' se nije mogao ni tumačiti drukčije nego što smo to učili u školi, dakle, kao priča o otuđenju s teškom primjesom...

Jednostavnost radnje, (ne)dovršenost fabule, baš kao i njena eliptičnost, odgovaraju sintaktičkom stanju jezika u čijim zasebnim rečenicama ne manjkaju elipsa, metafora i simbolika – uz dodatak, dakako, da je (ne)prepoznavanje simbola (ili pridavanje simboličkog značenja kojoj riječi/pojmu/sintagmi), u velikoj mjeri problem čitateljskog rakursa.