Goran Sunajko prepoznaje današnju „scijentometrijsku hegemoniju“ koja racionalističkim, tehnicističkim i normativističkim „bičem“ nastoji ovladati svim sferama ljudskog duha i svesti ga na jednoznačnost i pritom osvajački nastupa prema podređenoj humanistici i svim njezinim pojmovima. 'Estetika genija' zamišljena je baš kao anestetik za tu veliku bol humanistike.

Za razliku od mnogih drugih zemalja u kojima se to događa tek sporadično i slučajno, izvan sustava, u finski je obrazovni sustav, kao i u sustave drugih skandinavskih zemalja, igra u obrazovanje ugrađena od samog početka, a ugrađena je i u čitavu kulturu. Vrtići i predškole temelje se na igri, a u školi se sve do viših razreda dominantno uči kroz igru i praktično istraživanje.

Ono što ovu antologiju čini osobito dragocjenom, međutim, ideja je ispisivanja skice američkog pjesničkog kataloga temeljene na poetičkim, prostornim te manje vremenskim grupiranjima imena afirmiranih nakon Drugog svjetskog rata. Takvo usustavljivanje, budući da je riječ o grupacijama/smjerovima prepoznatljivim u književnopovijesnom vokabularu američkog (post)modernizma, rezultirat će i zastupljenošću...

Upravo autorova sposobnost da se prodornošću mišljenja probije ondje gdje se, lišena društvenih, političkih, ideoloških oznaka zrcali ogoljena apsurdnost praznine ljudskoga iskustva, u konačnici, na jednoj dubljoj razini, lišava ovo djelo vezanosti uz vremenski okvir njegova nastanka, stavljajući ga, njegovom spoznajnom, filozofskom težinom, nedvojbenošću koja je potkrijepljena konkretnim životnim...

Videmšekove priče ocrtavaju moguće dobre obrasce djelovanja, ali još će mnogo vode proteći, ratova početi i završiti, još će se mnogo novca okrenuti i konferencija održati prije negoli klimatske promjene postanu uistinu prioritetna tema, a ne samo čistilište za nekakav osobni i kolektivni moral. Videmšek je negdje po putu izgubio strpljenje pa ova knjiga, pomalo antiklimaktično, završava...