'Izranjanje' se bavi svim aspektima života svoje junakinje – odrastanjem u disfunkcionalnoj obitelji, dubokom vezom sa sestrom i nužnošću da privatni život stavi po strani, pa čak i napuštanja majke zbog svemirske misije. Takvo tematsko bogatstvo lako bi u rukama manje vještog pisca postalo 'svaštarnica', no MacInnes piše izvrsno, i to je ključno.

Iako biobibliografske podudarnosti upućuju na autobiografsku narav teksta, ime koje nosi pripovjedačica (a ne nosi autorica) upućuje na dadaistički readymade princip prenamjene neumjetničkog u umjetnički proizvod (sjetimo se primjerice 'Fontane' Marcela Duchampa), a u manjoj mjeri na navedeni utisak utječu i rečeni, iz 'stvarnog svijeta' moguće integrirani dnevnički zapisi i pisma.

Mlakićev roman 'Povratak Josipa Filipovića' studija je ljudskog karaktera i pozadine koja se krije iza fasade javnih ličnosti. Ako su u mraku sve mačke crne, onda je ispod kože svačija krv crvena, a njegov glavni lik pokušava sa sebe skinuti sve one simboličke slojeve koje na njega nataložila javnost pretvorivši ga u mitsku figuru kao i druge ljude sličnih sudbina, bez obzira za kakav su zločin odgulili...

Čitamo ove pomalo jednoslojne ili naivno ispripovijedane pripovijesti, nipošto ne bez određenog estetskog, kao i spoznajnog zadovoljstva – no s budnom sviješću o tome kako su to proze pisane onako kako se to tada pisalo, odnosno kako je tadašnja publika očito voljela čitati ovako oblikovana književna djela.

Fokus je na Klari, nevoljenoj i nesretnoj, koja svoje mlade dane utapa u grizodušju i destruktivnoj religioznosti, a sve u uzanom prostoru između kuće gdje se izmiče nasilnom mužu i crkve gdje je odbacuju kao grešnu i fanatičnu. Usamljena i sluđena snatri o djevojčici koja bi se zvala Ada, no rodit će dječaka guste crne kose; nadjenut će mu, valjda po analogiji, ime Adolf.