'Nevini' se, kao i 'Nadohvat', ponajprije odlikuju autorskom hrabrošću - od izbora provokativne motivike do narativne koncepcije, a tu je i interesantan stilski sloj koji uključuje razlamanje proznih odlomaka na 'stihovan' način; postupak u nas, a i šire, rijetko prakticiran i svjedoči o tome koliko je autorici poetizacija teksta bitna, pa je ostvaruje ne samo jezikom nego i grafičkim rješenjima.

Kompilacijski materijal, montiran u zasebnu umjetnički motiviranu cjelinu, naposljetku rezultira originalnim proizvodom – u ovom slučaju novom knjigom poezije – kojoj time valja pristupiti kao stvaralačkoj novotvorini. Osim što autor postupkom kompilacije zahvaća materiju vlastitog dosadašnjeg opusa (kako onog iz samostalnih pjesničkih zbirki, tako onog iz 'tekuće proizvodnje'), 'montažni postupak' –...

Literaturu ne smijemo opterećivati političkom korektnošću, apropos čega nisam posve siguran bi li ovakav prvijenac – da se dogodio negdje drugdje (recimo u Hrvatskoj) – imao šanse proći kao prvorazredna književna senzacija. Potomci imigranata, klinci suočeni s krahom iluzija potaknutim klasnom podjelom, teško da imaju želju (umjesto na autodestrukciju) usredotočiti se na politički korektni narativ...

Nemojmo zaboraviti kako nam se štošta, danas uobičajeno, do jučer činilo kao daleka i malo vjerojatna budućnost. Stoga, umjesto pokušajem pronalaska odgovora na gomilajuća pitanja naše vrlo bliske budućnosti, ovaj osvrt valja zaključiti čitalačkom pozivnicom: čitajte 'Zebrano'. Autor svih pjesama (osim jedne) čovjek je po imenu Miroslav Kirin, a suvremeno je hrvatsko i regionalno pjesništvo...

'Krv anđela' knjiga je koja podučava, upozorava i oplemenjuje – makar se dio čitalaca ne slagao s tezama u njoj iznesenim – uz opasku da niti u jednom trenutku sa sigurnošću ne prepoznajemo eksplicitni autoričin stav o razmotrenim fenomenima. Premda poziciju Johanne Sinisalo apropos ekoloških i transcendentalnih pitanja s pristojnom pouzdanošću možemo pretpostaviti.