U 'Stradi fortunati' fragmentarno se mapiraju entropične putešestvije, sjeverom Europe pa Italijom, s dužim zadržavanjima u Londonu i Zagrebu. Živi se u autu, u luksuznim hotelima i koferima, ali bez obzira na širi prostor kretanja i ovdje dominiraju misticizam i eklektičnost Crne gore gdje se roman napaja pa i uzemljuje.

Pariz novog romana Ivice Prtenjače ne samo da je adresa pretresanja prošlosti, već i metafora protagonistova vrlo izvjesnog oproštaja od poezije. I bit će da je i to razlog zašto se autor odlučio za Pariz nakon Bataclana, za vrijeme kataliziranog straha i kulturne degradacije koje, čini se, odagnati nisu uspjele ni lanjske Ljetne olimpijske igre.

Pretpostavljanje izraza 'suvremeno narativno pjesništvo' terminološki diskutabilnom izrazu 'stvarnosno pjesništvo' opreznije je rješenje, mada ni ono nije lišeno svojih slabosti. Uzmemo li u obzir uvodno naglašene kriterije ovog pravca (ili 'pravca'), tada se nameće nedoumica apropos sinonimije između dviju rečenih sintagmi: pojednostavljeno, svako 'stvarnosno' pjesništvo jest (ili bi trebalo biti)...

Za Matković nije ključno oslanjanje na vlastite napore, već solidarnost i mreža podrške koja pruža sigurnost. Ona odbacuje i koncept zbližavanja kroz nevolju te ideju da je svako zlo za neko dobro – nesretan život nije valuta kojom se trguje, već teret koji zahtijeva zajednicu, podršku i sustavne politike usmjerene na poboljšanje društva.

Autorica je međutim napisala roman neopterećen transgeneracijskom krivnjom, upravo kao vrsna poznavateljica indijske kulture kadra čitaocima ponuditi 'pogled iznutra'. Taj pogled lišen je orgazmičke, vudstokovske fascinacije rečenim mirotvorcem i brojnim swamijima koji su na Zapadu znali materijalno oplemeniti svoju samoutvrđenost.