Šoljan je postmodernizam praktično procedeovski iskušavao daleko prije nego su se hrvatski „naivni klerici iz barbarskih provincija“ dočepali ove praktične i teorijske zlatne koke. Ma koju razinu ili dio teksta u 'Romanci o tri ljubavi' uzeli razmatrati, susrest ćemo se s tipično postmodernim postupcima među kojima je najdominantnija ironija. Odnosno, s obzirom na svenazočnu dvosmislenost, najtočnije...

Ton Smerdel išao je putem od kojega većina – pa i većina umjetnika, stvaralaca, filozofa, bježe, to nipošto nije nekakav jasan i određen put, već prije traganje, aktivno kretanje unutar jednog složenog gustiša ili labirinta – kako će i sam kazati – u kojemu se nalazi čudovište od kojega bježe ljudi, a to čudovište je istina.

Najveće ratove 19. i 20. stoljeća vodile su najpismenije nacije. Pismenost kao civilizacijski doseg, ma kako kontroverzno zvučalo, samim tim ne garantira premošćivanje budućih ili zatomljenih sukoba, a knjiga, osim kao oruđe civilizacijskog razvoja, i dalje može služiti kao alat za manipulaciju bez koje ratovi teško da su mogući.

Hodanje je više od kretanja kroz prostor – ono je kretanje kroz povijest, ideologiju i društvene norme. U knjizi 'Hodanje' Dubravka Zima vodi čitatelja od svakodnevnog čina pješačenja prema složenoj kulturnoj povijesti tijela u prostoru. Rezultat je esejistički precizna studija koja mijenja način na koji gledamo vlastiti korak.

Bilo da piše o djetinjstvu, odrastanju, očevoj pomalo nespretnoj inauguracijskoj pouci o seksualnosti, bilo da prebire po uzburkanim sjećanjima političkih zbivanja, uvijek je u središtu njegovih zapisa ili opisa čovjek i njegov doživljaj onoga što se zbiva oko njega i onoga koji to s njim dijeli.