Čitatelju nije teško dati do znanja da zaključi kako je nešto prešućeno i potaknuti ga na to da razmisli o tome što bi to moglo biti. Imam, međutim, jednu prilično zločestu naviku – volim pisati likove koji nisu iskreni ni sami prema sebi ni prema čitatelju. To znači da čitatelj mora shvatiti da mu glavni junak ponekad i laže, to jest da govori stvari koje su u suprotnosti sa stvarnim smislom priče.

Kada pišem tko je bio onda mislim prvenstveno na „povijesnoga“ Gotamu Buddha. Za mene je, kao zapadnjakinju, prirodno koristiti prošlo vrijeme ali za budiste je Buddha na neki način i dalje prisutan kroz svoje relikvije, mjesta hodočašća i, najvažnije, kroz nauk koji je ostavio svijetu u naslijeđe.