Nema spora da je ovo knjiga o vrlo važnoj temi, moći jezika i predstavljanja u politici i svakako će znatiželjnike, ako uspiju uhvatiti autoričinu nit (knjiga je sastavljena od raznovremenih tekstova i radova), potaknuti na veću suzdržanost i refleksiju o jeziku u političkoj komunikaciji. Jezik je onaj koji zavodi, koji stvara i koji svoju pravu moć krije u finim nijansama i detaljima, sitnicama koje život...

Nulte su godine za pjesništvo u hrvatskoj književnosti značile poetičku ravnopravnost o kojoj, kada su afirmacije posrijedi, dekadu poslije teško da je moguće govoriti. Za akademsku potvrdu ili osporavanje spomenute sumnje, međutim, morat će proći ponešto godina, usprkos recepcijskoj dinamici koja je, ulaskom u digitalno doba, znatno promijenjena, što u krajnjoj liniji, više nego ranije, podrazumijeva...

Ako čitanje ove knjige dnevničkih zapisa Virginije Woolf može nečemu poučiti, onda je to prije svega misao koju knjiga spontano nameće, a koja čitatelju sugerira kako pisac, odnosno piščevo djelo nije ovdje kako bi bilo uklopljeno – ili još gore, ukalupljeno, već je tu kako bi njegovalo (svakako, i uvećavalo), njegovu 'pomaknutu individualnost', koja, kakva god da jest, u zbilji jest jedna vrst...

Ono što ovu antologiju čini osobito dragocjenom, međutim, ideja je ispisivanja skice američkog pjesničkog kataloga temeljene na poetičkim, prostornim te manje vremenskim grupiranjima imena afirmiranih nakon Drugog svjetskog rata. Takvo usustavljivanje, budući da je riječ o grupacijama/smjerovima prepoznatljivim u književnopovijesnom vokabularu američkog (post)modernizma, rezultirat će i zastupljenošću...

Analitički zapisi Višnje Pentić blistav su rezultat istraživačke predanosti i učenjačke discipline, produkt strasti, ali i respekta za materiju. Vrijedna su lektira za razne kategorije pasioniranih čitatelja i gledatelja, za ljude od struke, povjesničare filma, studente komparatistike i akademija, ukratko, za filmofile svih profila, ponajprije zato što ih je i pisao netko očito i nepopravljivo zaljubljen...