Ono što ova knjiga ne dopušta zaboraviti jesu prije svega ljudske sudbine. Da bi se ukazalo na njihovu specifiku uvodno poglavlje razrađuje terminologiju i, ne slučajno naslovljeno u pluralu, židovske identitete. I oni su povijesni fenomen i stoga podložni mijenama. Pokazuje nam to razrada definicija judaizma u religijskom sadržaju pojma od kojih su spomenute najvažnije: ortodoksna, reformna i konzervativna.

Nema spora da je ovo knjiga o vrlo važnoj temi, moći jezika i predstavljanja u politici i svakako će znatiželjnike, ako uspiju uhvatiti autoričinu nit (knjiga je sastavljena od raznovremenih tekstova i radova), potaknuti na veću suzdržanost i refleksiju o jeziku u političkoj komunikaciji. Jezik je onaj koji zavodi, koji stvara i koji svoju pravu moć krije u finim nijansama i detaljima, sitnicama koje život...

Nulte su godine za pjesništvo u hrvatskoj književnosti značile poetičku ravnopravnost o kojoj, kada su afirmacije posrijedi, dekadu poslije teško da je moguće govoriti. Za akademsku potvrdu ili osporavanje spomenute sumnje, međutim, morat će proći ponešto godina, usprkos recepcijskoj dinamici koja je, ulaskom u digitalno doba, znatno promijenjena, što u krajnjoj liniji, više nego ranije, podrazumijeva...

Goran Sunajko prepoznaje današnju „scijentometrijsku hegemoniju“ koja racionalističkim, tehnicističkim i normativističkim „bičem“ nastoji ovladati svim sferama ljudskog duha i svesti ga na jednoznačnost i pritom osvajački nastupa prema podređenoj humanistici i svim njezinim pojmovima. 'Estetika genija' zamišljena je baš kao anestetik za tu veliku bol humanistike.

Mallarmé je pjesnik koji zaziva duhove pojedinaca dovoljno odvažnih da mu se približe i da ustraju, no ne čitajući ga riječ po riječ, slog po slog, osjećajući pri tome kako im izmiče tlo pod nogama, već spremnih da se prepuste tom putovanju u nepoznato kao jednom vihoru duha koji je kadar baciti čovjeka na tlo, na tvrdoću kamena, no jednako ga tako može, istovremeno, zakovitlati visoko, u beskonačnoj...