1930-ih zlo se u atmosferi, u kostima, osjećalo mnogo prije opipljivijih naznaka rata. Žitelji Murske Sobote u to doba informirani su i prosvijećeni, govore jezike, čitaju novine, slušaju mnoge europske radio stanice. Franc se kreće u širem krugu, često izbiva od kuće, štošta zna, nešto i predosjeća, muče ga anksiozni napadi, i Ruža ima čudnovate, naoko paranoične ispade pred začuđenim...

Zadaća dopaminskog sustava nije ostvarivati snove. On je, da tako kažemo, samo prodavač. Kad to znamo, kad znamo da želju za stvarima i uživanje u njima proizvode dva različita sustava u mozgu, jasnije nam je zašto nam se nerijetko poslije ne sviđaju stvari koje smo željeli. A kad i to znamo i razumijemo, možda uspijemo bolje uravnotežiti sustave unutar sebe tako da želimo manje i budemo zadovoljni više.

Nema ovdje vjerojatno ničega što već u nekoj formi nismo čitali drugdje, ali složit ćemo se da i nije najvažnije da se iznese nikad čuvena priča, nego da literarni svijet koji je Fatma Aydemir izgradila na vlastitim iskustvima, ali i kako kaže, na istraživanjima koje je provela unutar useljeničke zajednice, pulsira i živi; da se možemo povezati s likovima, da nas ništa ne izbacuje i da smo svih...

Puškinovo veliko djelo frca i iz njegovih pisama – to je, dakako, on - još otvoreniji i izravniji, bez paravana i zavjesa. Rečenice koje Vizelj prenosi iz njegovih pisama zapete su onom pucajućom snagom i odvažnom zrelosti kakve, s jedne strane, povlači providnost genija, a s druge pak neumoljivost, snaga karaktera, a iz te napetosti izbija suptilno, trepereći kao nevidljiv duh od dima, istina ljudskog...

Nema spora da je ovo knjiga o vrlo važnoj temi, moći jezika i predstavljanja u politici i svakako će znatiželjnike, ako uspiju uhvatiti autoričinu nit (knjiga je sastavljena od raznovremenih tekstova i radova), potaknuti na veću suzdržanost i refleksiju o jeziku u političkoj komunikaciji. Jezik je onaj koji zavodi, koji stvara i koji svoju pravu moć krije u finim nijansama i detaljima, sitnicama koje život...