Na drugoj razini roman govori o slobodi izbora u izazovnim vremenima. 'Kakva sloboda, u punom smislu riječi, može postojati bez pouzdanja u vječnost?' pita se Camus u Mitu o Sizifu. Jer, čovjek je samo prividno slobodan, to jest, vjeruje da je slobodan sve dok još uvijek računa na neku budućnost i dok mu se čini da barem do neke mjere ima kontrolu nad onim što će se dogoditi.

'Sonjka' je istodobno šašavo suvremena i divno starinska, priča o nesretnom preklapanju pozicije žrtve i junakinje, o primitivizmu i svireposti, o banalnosti sitne ljudske zloće i neiskorjenjivosti apsolutnog zla, a iznad svega, o radosti življenja, usprkos svemu. Karpowicz balansira između opore doslovnosti i značenjske zabašurenosti, dok nas šeće amo-tamo kroz Sonjkinu (nad)realnost u kojoj je ta žena...

Obje knjige predstavljaju kvalitetna publicistička djela u kojima autori svojim pristupom fenomenu usamljenosti – bilo filozofskim u Svendsenovu slučaju ili psihologijsko-neuroznanstvenim pristupom u Spitzerovu slučaju – omogućuju da u njihovim raspravama mogu podjednako sudjelovati kako stručnjaci tako i čitatelji namjernici koji su zainteresirani za ovu temu.

'Nemirnica' nije uputstvo što činiti u situacijama kada se vlastiti život pretvori u neprestano, oprezno zaobilaženje drugih s kojima smo u nužnom doticaju, ali nam vjerno prenosi utjecaj koji to ima na našu psihu i intimne odnose. Daje nam zrcalo u kojima vidimo ono kroz što prolaze oni koji su se s time morali i sami suočiti.

Dok čitamo ovu hvaljenu biografiju, koja u sebi objedinjuje povijesni i filozofsko-teološki diskurs, pred nama se razotkriva čovjek čije je djelo – bez obzira na to je li bilo cijenjeno ili osporavano, pravilno ili pogrešno shvaćeno – raslo i kroz njegova misijska putovanja i poslanice 'stvorilo novu vrstu čovječnosti – nove ljude, novu zajednicu, novi svijet'.