Ane Paška je onaj najslobodniji dio mene. Ane Paška je i najkreativniji dio mene. Dakle, ona ja kojoj dopuštam da se izrazi, baš kao u nekoj najneokaljanijoj vrsti impulsa. Dakle, kad nešto osjetim kao viziju i impuls iznutra, to će izraziti Ane Paška, bez obzira na to što netko o tome mislio, da li se to uklapa u nekakav žanr ili što god.

Pisanje je magičan proces u kojem, ako je riječ o dobroj literaturi, pisac mora pustiti svoj lik da živi svoj život te, poput kroničara, zapisivati ono što se pred njim (ne znam gdje je to 'pred njim' - u njegovoj glavi, srcu, gdje li već!) događa. Literatura i jest i nije odraz. Meni se čini da su literatura i stvarnost dva ogledala koja stoje jedno preko puta drugog. A mi pisci i čitatelji stojimo...