Već sa svojom prvom, debitantskom knjigom "O´" (1987.) Magnus William-Olsson najavio je raskošan talent i zavidno poznavanje književne tradicije. U njegovim stihovima mogu se pronaći reference na klasičnu (Sapfo, Pindar), švedsku i europsku poeziju (E. R. Stagnelius, G. Ekelef, J. Sonevi, J. Don, D. Thomas, T. S. Eliot). Objavio je i knjigu soneta "Ingerssonneter" (2010.) koja je, usprkos svom provokativnom sadržaju (sumnja u psihološke konvencije XX. stoljeća, Edipov kompleks, "zastarjela" pjesnička forma itd.) dočekana s iznimnim zanimanjem te bila nominirana za najveće književne nagrade.

U posljednjoj zbirci, "Homullus absconditus" (2013.), smjenjuje se srednjovjekovni teološki pojam Deus absconditus, skriveni Bog, s novim prefiksom homullus, doslovno mali čovjek. Što je taj mali čovjek, što su njegove tjelesne funkcije, senzacije i potrebe koje se u svojoj najkoncentriranijoj formi nazivaju ljubavlju. Ljubav, ili točnije, seks, začin je obilno rasipan u knjizi, s primjesama sadomazohizma koji uklanja svaku romantičnu nakanu i sumnju. Očigledan je i ironičan dijalog s najvećim misliocima Zapada. Sve to čitanje ove poezije čini stimulativnim, naročito onda kad Olsson kombinira paradoks s prirodnom intonacijom i jednostavnim jezikom. Kao i u ranijim zbirkama i ovdje se lirske gradnje podupiru referentnim naplavinama (Ekelöf, Katul, njemački filozofi, F. G. Lorca itd.). Olsson je značajan i kao tumač suvremene poezije, naročito španjolske.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.