Knjiga "Objava po povratku iz crne šume" Milana Zagorca donosi pedesetak eseja i kratkih proznih tekstova koji propituju mjesto književnosti u današnjem svijetu, njezinu moć/nemoć u odnosu na druge vidove ljudskog djelovanja, s time da ostavlja široki prostor za daljnje razmišljanje – traženje svakog čovjeka putem onoga što je ostalo sačuvano od numinoznog, produhovljenog, a da ne pada u banalnost onoga što ćemo danas olako spremiti u ladicu "ezoterije" ili "filozofije duha". Os oko koje se gradi tema knjige jest da je suvremeni čovjek na specifičan način kastriran od vlastite biti. Svaki tekst je tako pokušaj osvještavanja da nismo samo tijelo, da duboko u sebi nosimo nekakvo davno zaboravljeno mjerilo ili kompas što i kako treba učiniti.

Knjiga je temeljena na tekstovima koje je autor godinama objavljivao na portalima ili u tiskanim medijima kao i na vlastitim mrežnim stranicama, no uz znatne izmjene, dorade i dopune vezane uz pozive na literaturu. Tu je i četrnaest dodatnih tekstova koji pobliže doznačuju sintetsku misao: književnost jest vrsta izraza ljudske duhovnosti i ona ima značajno, iako podcijenjeno mjesto u cjelokupnom djelovanju suvremenog čovjeka. Ona stoga manifestira ljudski put stjecanja iskustva u svijetu – ne bi li čovjek na tom specifičnom putu sazrijevanja postigao svoje vlastite intrinzične ciljeve – a to je samoaktualizacija, osjećaj čovjeka da pripada svijetu i da djeluje u njemu na posve široko shvaćen način dobroga.

Kako je s protokom vremena došlo do okoštavanja i kompromitacije cijelog niza disciplina, kako je znanost postala metoda same tehnologije, kako je filozofija umjesto da je ustrajala na svojim bitnim pitanjima, postala izvor cijelog niza novih nasilnih praksi, tako se pokazalo da je sama književnost, umjetnost u najširem smislu riječi, preostala jedinim utočištem ranjenog čovjeka koji se teško ili nikako nosi s izazovima svakodnevice – oskudica, nasilje, opresija, beznađe, depresija, samoubojstvo, gubici. Umjetnost to pažljivo bilježi i notira, dozvoljava nova čitanja i interpretacije i daje gotovo beskonačne nizove odgovora – dakle, ponaša se kao mit, kao opis stanja donesen metaforički i kao praktični vodič nesređenog i zbunjenog čovjeka. Prošireno na još dalje i dublje, odnosi se na vječna pitanja odnosa čovjeka i prirode i odnosa čovjeka i boga koji više nije izvan, nego je u čovjeku, prisutan, ali zakopan.

Eseji o pojedinim knjigama navode na nova čitanja cijelog niza autora (Zagorac se referira se na više stotina autora i na njihova konkretna djela i to od konkretne današnje produkcije neposrednog kruga autora koje osobno poznaje do općepoznatih djela), no cjelokupna knjiga predstavlja metaforu danteovskog silaska u pakao, prolaska kroz čistilište i dolaska u raj – konkretno, prihvaćanje čovjeka kao cjelovitog bića.

Knjiga je dostupna u tiskanom i e-formatu: Issuu.

Milan Zagorac je rođen 1976. u Rijeci. Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik. Od 2013. sudionik je i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu, Korzo.netu, Magazinu GKR te nizu portala na kojima redovito objavljuje kolumne i književne osvrte. Uredio je i objavio više od 400 naslova u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

Do sada je objavio sljedeće knjige: "Dan velikih valova", antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogo vor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.); "Želiš li pogledati sunce u ponoć?" (roman, Adamić, 2002.); "Jeste li kupili direktoru parkerice" (roman, Studio TiM, 2006.); "Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba" (esej, koautorstvo s Mladenom Uremom, ICR, 2010.); "Spojene vožnje" (roman, 2011. Studio TiM); "Vražji prolaz" (roman, 2014., Studio TiM); "Simpatija za luzere na riječki način" (izabrane kolumne, Studio TiM, 2015.); "Objava po povratku iz crne šume – simboli vječnog sazrijevanja" (esej, Studio TiM, 2015.), "Noina velika avantura" (roman za djecu, Studio TiM, 2016.), "Noćni ekspres" (roman, Studio TiM, 2017.), "Kralj ribar" (roman, Studio TiM, 2020.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.