Druga autorova knjiga nakon zbirke pjesama "Trenutci" (2016.). U knjizi "Može biti lijepo" Jan Bolić se predstavlja kako stihovima tako i kratkom refleksivnom prozom. Sadržajno je knjiga prožeta humorom, kratkim i oštrim crticama iz obiteljskog života, autorovim razmišljanjima kao i naizgled običnim i malim događajima vezanim uz svakodnevicu.

"Janove pjesme i eseje sam pročitala jednokratno, bez zastajkivanja, jer su me 'vukli' dalje u njegov bogati unutarnji život, potičući me na razmišljanje o svakodnevici koja je u njegovoj percepciji važna, topla i motivirajuća. Čitajući i razumijevajući njegov izričaj, ponekad sam se smijala sama sa sobom, a ponekad sam bila dirnuta slikama koje je iznjedrio. Oduševile su me 'staklene kapi kiše koje svjetlucaju na otvorenim kišobranima' i pozivaju nas van, među druge ljude, u našem prekrasnom gradu koji se opet, iznova uvijek budi.

Naravno, nitko ne treba biti sam u toj bujici šarenih i veselih kišobrana koji pričaju zanimljive priče o svojim vlasnicima. Miris aromatične kave prati pjesme i poziva nas na stanku u rasporedu koju valja iskoristiti u promatranju čarobnog kazališta života koje teče ulicama, a glumci svojim pojavama pričaju priče o svojim nepatvorenim trenucima tu i sada. I nemaju pojma koliko toga pokazuju unatoč skrivanju u maske i oklope, uvjereni da su skriveni i neprepoznatljivi drugima, zaštićeni od svih i svega. Ali, sve je ipak vidljivo i jasno oku promatrača. Kaže Jan, ne trebaju nam skrivanja! Od koga ili čega se to skrivamo? A treba nam (samo) ljubav!

I možda onda začuđeno stanemo – ma o kakvoj to ljubavi on govori? Jasno Jan zbori - o ljubavi prema sebi, o iskonskom davanju i primanju. Sve je ljubav. I sve oko nas postane lijepo kada gledamo očima ljubavi. Kada smo zahvalni za biva nje u svakom novom danu, za šetnje po Korzu, za kapi kiše koje obasjane Suncem pričaju blistave priče, za sve ljepote koje nam se otvaraju pred očima kad ih odlučimo vidjeti. 

Poruka je jasna, sami stvaramo svijet u kojem živimo, sami odlučujemo hoćemo li biti zadovoljni, veseli, sretni... hoće li naš život biti izazov, učenje i ljubav ili preživljavanje, rutina, muka, odrađivanje... Biramo uvijek, svjesno i nesvjesno. Hoćemo li 'život fokusirati samo na bolest' ili 'ćemo od života izvući sve ono najbolje što pruža i shvatiti svrhu života'. Oblikuju nas naše emocije, misli, riječi i doživljaji. U tome procesu smo kreatori i sukreatori naše sadašnjosti, prošlosti i budućnosti."

Jan Bolić živi i piše u svojem gradu Rijeci, gdje se i rodio 7. ožujka 1995 godine. Boluje od progresivne, neuromišićne bolesti spinalne mišićne atrofije tip ll i zbog toga je ovisan 24 sata o tuđoj pomoći. Autor je zbirke pjesama „Trenutci“ (2016.) i zbirke pjesama i refleksivne proze „Može biti lijepo“ (2017.), knjige misli, prisjećanja i pouka "Život koji želiš živjeti" (2020.) te kriminalističkih romana "Težina stvarnosti" (2018.) i "Štakori" (2022.).

Inspiraciju za pisanje pronalazi u svakodnevnom životu, u sasvim običnim stvarima, on vidi nešto posebno i od toga stvara poetiku. Njegove su pjesme lako čitljive i inspirativne, a opet potiču na razmišljanje dok  prozni tekstovi u sebi sadrže poetiku, humor i sarkazam, zapravo najbolje opisuju njega samog i njegov život. Posvetio se pisanju, voli pisati te kako on sam kaže: „Ne bih mogao zamisliti život, a da nešto ne zapišem!“

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.