Roman "Pariz nikada ne završava", prvi put objavljen 2003. kao dio poznate Vila-Matasove tetralogije o „književnim patologijama“, pripovijeda o piščevim formativnim godinama u Parizu 70-ih godina dvadesetog stoljeća. Ostajući vjeran formalnom eksperimentu i avangardnom duhu, autor nam predstavlja roman koji je ujedno i predavanje na kojem se ironijski obrađuje tema spisateljskog šegrtovanja.

Pripovjedač je, kako mu zamjeriti, odabrao Pariz kao grad u kojem ima postati piscem, a prva će mu učiteljica biti ujedno i stanodavka, Marguerite Duras. Galerija likova nastavlja se kroz povijesne ličnosti, mahom pisce i umjetnike koji se, međutim, u ovoj Vila-Matasovoj fikcionalnoj igri pretvaraju u nešto nalik mitološkim junacima. Središnje mjesto među njima zauzet će Ernest Hemingway, koji je nadahnuo i više od samog naslova romana.

I tako, izrađujući gusto intertekstualno tkanje, u kojemu ne nedostaje ni uzbudljivih zbivanja, humora niti pankerskog duha, autor još jednom ocrtava zapadni književni kanon. Roman je to u kojoj književnost piše o književnosti, a čitatelj postaje pisac u novoj književnoj epohi. Vila-Matas nije tek jedan od njezinih sjajnih tumača, nego i njezin originalni graditelj.

O romanu su rekli:

Vila-Matas, danas učitelj hispanskih pisaca, pošao je na inicijacijsko putovanje 1974. i njegov je ironičan i čudesan roman opis, ovlaš fikcionaliziran, dvaju godina što ih je proveo u tom gradu (...) Nažalost, Pariz nikada ne završava broji samo dvjesto stranica. Ostaje mi zadovoljstvo, ali i želja da tako zavodljiva priča nikad ne prestane. - Jonathan Beckman (The Literary Review)

Vila-Matas je u romanu Pariz nikada ne završava umio točno izraziti suvremeni osjećaj da postoji prirodna veza između stvarnosti i fikcije. Drugim riječima, umio je „fikcionalizirati“ ja i stvarnost u vrlo uvjerljivim književnim terminima. Pariz nikada ne završava prema mojem mišljenju jedan je od najboljih primjera onoga što smatram osvajanjem pripovjedne proze. - Andrés Sánchez Robayna, prilikom odabira 25 najboljih knjiga na španjolskom jeziku u zadnjih 100 godina (Letras Libres, 2010.)

Enrique Vila-Matas rođen je 1948. u Barceloni, Španjolska. Jedan je od najvažnijih i najoriginalnijih pisaca suvremene španjolske, ali i svjetske književnosti. Autor je dvadesetak romana, devet eseja i više zbirki kratke proze. Djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike te su izvrsno prihvaćena i od kritike i od čitatelja. Dobitnik je  brojnih prestižnih književnih nagrada među kojima se ističu Premio Ciudad de Barcelona (2001.), Prix du Meilleur Livre Étranger (2002.) i Prix Fernando Aguirre-Libralire (2002.) za roman "Bartleby i družba" (Edicije Božičević, 2008.), Prix Jean Carrière (2010.) za roman "Dublineska" (Edicije Božičević, 2012.) te nagradu Leteo Award (2010.) za cjelokupno književno stvaralaštvo. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.