Novi Sad, kasne šezdesete. Bez ikakve perspektive, Bub i njegovi prijatelji dane provode na ulici, večeri u lokalima, a ako i stignu do fakulteta, ondje uglavnom pružaju pasivni otpor premda zapravo ne uspijevaju izreći što ih točno muči. U potrazi za bilo kakvim poslom, Bub nailazi na inženjera koji ga angažira za prljavu rabotu: da krišom snima žene u kompromitirajućim pozama i potom ih ucjenjuje. No kad Bubova najbolja prijateljica Csicsi odluči prekinuti životarenje i krenuti u Trogir s neprilagođenim nadobudnim piscem Merkuroszom, Bubov se svijet nepovratno mijenja.

"Memoari jednog makroa"prvi je roman mađarskog književnika rođenog u Vojvodini Lászla Végela. Napisano u obliku dnevnika, no bez datuma i godina, ovo djelo bavi se egzistencijalnim pitanjima na osebujan, ali i svima blizak način. Ponovno otkriveni nakon četiri desetljeća, "Memoari jednog makroa" danas su aktualniji nego u vrijeme kad su nastali i dokazuju kako su boljke suvremenog i socijalističkog društva itekako slične. Ovo je punokrvni roman grada, ulice i asfalta.

“Lijepa i slobodna knjiga. Možda jedini istinski šezdesetosmaški roman napisan na mađarskom jeziku. Upravo iz njega možemo saznati najviše o duhu onog doba.”
Péter Esterházy

László Végel rođen je 1941. u Srbobranu u Vojvodini. Studirao je mađarski jezik i književnost na sveučilištu u Novom Sadu, kao i filozofiju u Beogradu. Radio je u više medija (član redakcije časopisa Uj Symposion, Polja i Prolog, urednik subotnjeg kulturnog dodatka lista Magyar Szo, kazališni kritičar Politike, dramaturg Televizije Novi Sad). Od 1994. do 2002. bio je koordinator novosadskog ureda Fonda za otvoreno društvo, a od 2002. bavi se isključivo književnošću.

Njegova su najvažnija djela: "Memoari jednog makroa" (1967.), "Dupla ekspozicija" (1983.), "Pareneza" (1987.), "Velika istočno-srednjo-evropska Gozba stupa u Pikarski roman" (1996.), "Exterritorium" (2000.), "Neoplanta ili izgubljena zemlja "(2013.) i "Balkanska krasotica ili Šlemilovo kopile" (2015.), zatim knjiga eseja "Wittgensteinov razboj" (1993.) i dramskih djela "Judita i druge drame" (2005.).

Dobio je brojne nagrade za književnost, među kojima se ističu dvije mađarske državne nagrade za životno djelo, Kossuthova (za književnost, 2009.) i Domovinska (za doprinos mađarskom nasljeđu, 2013.), dok je za "Wittgensteinov razboj" dobio Regionalnu Pulitzerovu nagradu Mađarske. Djela su mu prevedena na albanski, bugarski, engleski, hrvatski, nizozemski, njemački, slovenski i srpski.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.