Osebujni kovač grbova za sve režime Franjo Šlemil najradije Bogu krade dane na terasi novosadskog hotela Luxor, odmah do svoje kućice s radionicom i vrtom. No na njegovu je imovinu oko bacio vlasnik hotela, sumnjivi biznismen Kotarac, koji se obogatio švercajući naftu i ratujući u Hrvatskoj i Bosni. Franju jednog dana posjeti misteriozna hotelska pjevačica Laura Rottenbiller raspitujući se o njegovoj obitelji. Naime svi se još dobro sjećaju njegova djeda, Jánosa Slemila, koji je izučio mehaničarski zanat kod gospodina Schwarza, a nakon 1918. i preuzeo njegovu radionicu. Tijekom godina János je postajao Jovan, pa Johann, a sve je promjene režima i država uspio preživjeti na vrlo zanimljive načine. Ipak, Franjo još uvijek traži odgovore čije je on zapravo kopile i gdje je završila balkanska krasotica...

Maestralno ispripovijedana, ironična, melankolična ali i puna duha, Balkanska krasotica osvaja kao dokaz trijumfa ljudske nesalomljivosti u strahotama 20. stoljeća. Vegelovska karnevalizacija historije nije razuzdana i bučna, nego prigušena, mučaljiva, melankolična. - Teofil Pančić, Vreme

Kod nas je malo pisaca za koje možete reći da su veliki i kao ljudi i kao intelektualci, a Lászlo Végel jedan je od njih. - Filip David

László Végel rođen je 1941. u Srbobranu u Vojvodini. Studirao je mađarski jezik i književnost na sveučilištu u Novom Sadu, kao i filozofiju u Beogradu. Radio je u više medija (član redakcije časopisa Uj Symposion, Polja i Prolog, urednik subotnjeg kulturnog dodatka lista Magyar Szo, kazališni kritičar Politike, dramaturg Televizije Novi Sad). Od 1994. do 2002. bio je koordinator novosadskog ureda Fonda za otvoreno društvo, a od 2002. bavi se isključivo književnošću.

Njegova su najvažnija djela: "Memoari jednog makroa" (1967.), "Dupla ekspozicija" (1983.), "Pareneza" (1987.), "Velika istočno-srednjo-evropska Gozba stupa u Pikarski roman" (1996.), "Exterritorium" (2000.), "Neoplanta ili izgubljena zemlja "(2013.) i "Balkanska krasotica ili Šlemilovo kopile" (2015.), zatim knjiga eseja "Wittgensteinov razboj" (1993.) i dramskih djela "Judita i druge drame" (2005.).

Dobio je brojne nagrade za književnost, među kojima se ističu dvije mađarske državne nagrade za životno djelo, Kossuthova (za književnost, 2009.) i Domovinska (za doprinos mađarskom nasljeđu, 2013.), dok je za "Wittgensteinov razboj" dobio Regionalnu Pulitzerovu nagradu Mađarske. Djela su mu prevedena na albanski, bugarski, engleski, hrvatski, nizozemski, njemački, slovenski i srpski.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.