Kratki sadržaj novog romana Borisa Becka "Pandorina kutija":

ZEUS (Zapovjedni ešalon upravitelja svemira) s Olimpa okupira Itaku i ondje montira industrijska postrojenja koja uništavaju prirodu protiv čega se Odisej pobuni. Njegov otac Sizif s Tantalom radi u HEFEST-u, olimpskoj biotehnološkoj tvornici u kojoj se proizvode ljudski organi i androidi poput Pandore. Sizif za Pandoru osmisli cameru obscuru. Odisej s Penelopom započinje niz sabotaža, ali ih komandosi ARES-a (Aretirati, relocitati, eliminirati, sanirati) uhite i predaju Kiklopima koji ih zatoče u spilji. Tantal prezire bogove i uči ljude da im se ne treba povinovati.

Od njega Sizif otkriva tajnu bogova: sirovine za ambroziju crpe se na Itaci. Odisej ucjenjuje ZEUS da mu puste sina na što ZEUS Tantala proglasi ludim i smjesti u azil kod Pitije u Delfima. ZEUS oslobađa Odiseja i Penelopu iz zatvora i oni se vrate na Itaku gdje se Odisej ubije. Sizif objavljuje recept za ambroziju, a bogovi Pandori daju kutiju s čudesnim slikarskim priborom - sve što njime naslika postane stvarno. Potom su joj bogovi poslali u noćnim morama sve svoje strahove i bolesti. ZEUS svu krivnju svaljuje na Pandoru i ona se sklanja u Pitijin azil – putem joj se pridružio Sizif na bijegu i ona ga u azil prokrijumčari u svojoj kutiji.

Tantala u azilu posjećuje njegova sestra Perzefona i ona i Sizif postanu ljubavnici. ZEUS šalje komandose ARES-a koji Sizifa prebace u Podzemlje gdje on sretne svojega sina Odiseja, ali ga odatle oslobodi Perzefona. Sizif se vraća u azil, izrađuje dvostruko dno kutije, i u nj sakriva slikarski pribor. Nakon toga ponovno ga odvode u Had, zajedno s Tantalom.

U azil stiže i Penelopa i piše izmišljenu povijest Odisejevih putovanja u kojima se on na kraju vraća njoj i žive na Itaci. Pandora naslika sve što je Penelopa napisala, a potom zadnjim potezima izbriše bogove. 

Boris Beck rodio se 1965. u Zagrebu gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Na Geodetskom fakultetu diplomirao je 1991, a na Filozofskom 2003, gdje je 2012. i doktorirao. Kao novinar u kulturi i urednik radio je u Vijencu, Zarezu i Nacionalu te na Hrvatskom katoličkom radiju. Od 2018. docent je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Redovno surađuje s Večernjim listom i Vijencem.

Objavljivao je u mnogim časopisima u Hrvatskoj i Srbiji, BiH, Bugarskoj i Poljskoj te je sudjelovao na nizu kongresa i održao brojna znanstvena, stručna i popularna predavanja. Objavio je i priredio sljedeće knjige: Metak u srcu Svetog Augustina (2003), Krila u koferu (2004), Mrtvaci pod poplunom (2013), s Igorom Rajkijem Ne bih o tome (2008), Pandorina kutija (2017), (ur) Psalmi, prev. Antun Vranić 1816. (2017), (ur) Psalmi na gradišćanskohrvatskom jeziku (2018), Posljednja noć velikog pripovjedača (2019), Za njima je išao pas (2020); knjiga eseja Potemkinove ruševine (2021), Jednorog u virtualnoj šumi (2022) i Uloga moje obitelji u svjetskoj krizi (2022). Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog filološkog društva. Dobitnik je više književnih nagrada. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.