Boris Beck (1965.) jedan je od istaknutijih hrvatskih esejista. Poznati je novinar i kolumnist („Večernji list“, „Vijenac“…), drži i kolegije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a odnedavno je i urednik časopisa „Republika“ Društva hrvatskih književnika.

Njegovu „gorkoslatku“ esejistiku sabranu u nekoliko poznatih i kritički zamijećenih knjiga, nastavlja i najnovija esejistička zbirka paradoksalnog naslova „Ljubi hejtera svoga“. Sve ono što se prepoznaje u njegovim ranijim knjigama i zbog čega ga njegova publika rado čita, prisutno je i ovdje: pronicljivost, duhovitost, intelektualnu poticajnost, provokativnost i stilsku dojmljivost. Beck je esejist koji duboko smisleno i intelektualno izazovno povezuje naizgled običnu anegdotalnost s pomno promišljenom analizom složenih društvenih problema. Doista imponira njegova lakoća povezivanja tzv. običnih, „gotovo“ nezamjetljivih i „običnih“ činjenica iz svakodnevice s teoretskim uopćavanjima najvažnijih mislilaca našeg vremena (Eco, Baudrillard…), a sve kako bi dosegnuo onaj bitni aspekt funkcioniranja današnjeg razvedenog i razuzdanog svijeta (mediji, religija, politika, digitalizacija, tehnologija…).

Beck je i u ovoj knjizi angažiran i kritički pisac, ali nikada isprazni moralist ili tek vješti verbalist. Pred čitateljima je uzbudljiva, misaono izoštrena knjiga autora koji razumije društvene prilike koje i sam trpi, a ponajviše od svega, Beck razumije ljude do čijeg mu je moralnog integriteta i boljitka itekako stalo, ali samo ako se ono temelji na istini, povjerenju i iskrenoj ljubavi spram čovjeka. Ovo je knjiga za čitatelje koje još uvijek zanima autor snažnog osobnog glasa, a opet dotjeranog i pitkog stilskog sloga.

Boris Beck rodio se 1965. u Zagrebu gdje je završio osnovno i srednje školovanje. Na Geodetskom fakultetu diplomirao je 1991, a na Filozofskom 2003, gdje je 2012. i doktorirao. Kao novinar u kulturi i urednik radio je u Vijencu, Zarezu i Nacionalu te na Hrvatskom katoličkom radiju. Od 2018. docent je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Redovno surađuje s Večernjim listom i Vijencem.

Objavljivao je u mnogim časopisima u Hrvatskoj i Srbiji, BiH, Bugarskoj i Poljskoj te je sudjelovao na nizu kongresa i održao brojna znanstvena, stručna i popularna predavanja. Objavio je i priredio sljedeće knjige: Metak u srcu Svetog Augustina (2003), Krila u koferu (2004), Mrtvaci pod poplunom (2013), s Igorom Rajkijem Ne bih o tome (2008), Pandorina kutija (2017), (ur) Psalmi, prev. Antun Vranić 1816. (2017), (ur) Psalmi na gradišćanskohrvatskom jeziku (2018), Posljednja noć velikog pripovjedača (2019), Za njima je išao pas (2020); knjiga eseja Potemkinove ruševine (2021), Jednorog u virtualnoj šumi (2022) i Uloga moje obitelji u svjetskoj krizi (2022). Član je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog filološkog društva. Dobitnik je više književnih nagrada. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.