Željko Špoljar u svom novom romanu "Caffe bar Utrine" nastavlja secirati zagrebačku svakodnevicu s ruba šanka. Autor koristi kultno naselje kao scenografiju za galeriju likova – od propalih intelektualaca i lokalnih pijanaca do modernih groupie likova koji traže smisao u kvartovskom kafiću.

Špoljarov prepoznatljiv stil spaja sirovi realizam s bespoštednom satirom domaće kulturne scene, na tradiciji proze u trapericama i tvrdokuhane proze, ekonomičan u izrazu, efektan u dijalogu. Baš kao što je to činio u prijašnjim djelima, fokus je na ljudima koji ne pripadaju mainstreamu, ali čije su sudbine ogledalo društva.

Željko Špoljar rođen je 1975. u Zagrebu. Studirao je filozofiju i hrvatsku kulturu na Hrvatskim studijima. Radio je kao novinar kulture u dnevnom listu Metro express i na portalu Arteist. Književne i polemičke tekstove objavljivao je u mnogim tiskanim i digitalnim časopisima. Kao novinar kulture zaposlen je u tjedniku Nacional.

Za svoj književni rad dobio je nagrade Kiklop i Drago Gervais te nagradu Matice hrvatske Osijek za najbolji neobjavljeni rukopis. Godine 2001. debitirao je zbirkom priča "Teškoće pri gutanju" u izdanju MD naklade. Zbirku priča o hrvatskim i stranim piscima "Moj brat Felix Krull" objavio je u izdavačkoj kući Ex libris. Godine 2006. u koautorstvu s Kristijanom Vujičićem u Nakladi Ljevak objavljuje knjigu na granici putopisa i romana "Welcome to Croatia". Svoj prvi roman "Gumeni Galeb" objavljuje 2008. u biblioteci Književna revija u Osijeku.

Za roman "Štakorbar" 2014. dobio je u Rijeci književnu nagradu Drago Gervais. U doba korone, 2020. u Beogradu (Factum izdavaštvo) i Zagrebu (Bookara) objavljuje roman "Petokoronaš", ujedno prvi hrvatski roman koji je opisao život u Hrvatskoj za pandemije.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.