Svojom novom knjigom "Lica žene iz sjene" Božica Jelušić nastavlja već čvrsto etabliran poetski put u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Njeni stihovi dohvaćaju jedinstvenu dimenziju u kojoj se rađa pjesma, smrt i mudrost. U njenu slučaju, kao i u slučaju svakog istinskog pjesničkog glasa potvrđuje se magična formula: poezija ne govori o nečemu, poezija govori. Ona je sveta i kao i o svakom svetom, o njoj se govoriti ne može, u njoj se može samo uživati.

Božica Jelušić stvorivši nutarnju sebe, autentična, blaga emocijom, čvrsta i britka izričajem, jamči takav užitak. Sve njene pjesme propovijedaju načelo vatre materijalizirano moćnim ženstvom, iskonske snage sposobne otopiti ledenjake. Pred nama izranja lik žene, nerazdjeljive na uloge, gospodarice mistične tišine, utjelovljene pjesništvom kao rječitom tišinom čujnom samo „začuđenima u svijetu“.

Dijalog s njom je razgovor s kozmičkom silom, s demijurgom. Razgovor kao istinski užitak u čitanju kao liturgiji neizrecivosti.

Božica Jelušić, rođena je 16. prosinca 1951. godine u Pitomači (Podravina). Studirala je hrvatski i engleski jezik. Bavila se novinarstvom, kulturnom animacijom, pedagoškim radom i raznorodnim poslovima u domeni kulture i društvenih djelatnosti.

Književnošću se bavi od srednjoškolskih dana, a članicom Društva književnika Hrvatske/Društva hrvatskih književnika postaje 1974. godine, nakon stihozbirke „Riječ kao lijepo stablo" (Zrinski, Čakovec 1973.) nagrađene prestižnom nagradom "Sedam sekretara SKOJ-a". Od tada do danas objavila je 70-ak naslova poezije i proze, gotovo u svim literarnim žanrovima: pjesme, putopise, eseje, pripovijetke, kolumne, književne i likovne kritike, monografije, poeziju i prozu za djecu. Također ima oko 900 bibliografskih jedinica u novinama, časopisima i elektroničkm medijima.

Nositeljica je Fulbrightove stipendije na University of Washington, Seattle, ak. god. 1988/89. i dobitnica književnih nagrada: "Sedam sekretara SKOJ-a", "Maslinova vijenca", Nagrada "Pasionske baštine", Nagrade "Fran Galović", Nagrade "Zvonimir Golob", Nagrade "Katarina Patačić", Nagrade "Dubravko Horvatić" (Hrvatsko slovo), Nagrade "Tin Ujević", "Dobrojutro more" i dr.

Paralelno s pjesmama na standardnom jeziku, bavi se dijalektalnim (kajkavskim) izrazom, te je objavila sedam zapaženih stihozbirki i knjigu eseja o kajkavskom stvaralaštvu "Od cintora do cybera". Tridesetak puta nagrađena je na Zelinskom recitalu "Dragutin Domjanić". Zastupljena je u školskim čitankama i lektiri.

Suradnica je hrvatskih i inozemnih književnih časopisa. Pjesme joj se nalaze u svim relevantnim antologijama hrvatske poezije u protekla tri desetljeća. Sudjeluje na stručnim skupovima, seminarima, kolokvijima, književnim susretima i festivalima poezije u zemlji i inozemstvu.

U samostalnim cjelinama (ciklusima) prevela je pjesme W. B. Yeatsa, Roberta Frosta, Sylvije Plath, Luciana Blage, Ane Ahmatove i dr. Osobiti interes pokazuje za slikarstvo (250 izložaba različitih autora te likovne monografije) i ekologiju, kojoj je posvetila tridesetak godina aktivnog bavljenja, kao predsjednica Ekološkog društva Đurđevac.

Surađuje s mnogim mladim autorima u svom zavičaju, upućujući ih u tajne poezije, fotografije, jezika i ljubavi za prirodu, živi i radi u Đurđevcu i na plemićkom imanju Bamagor u Čepelovcu. "Čišćenje globusa" njezin je prvi roman, kojim se zaokružuje materijalna i duhovna rekonstrukcija jednog od rijetkih sačuvanih i obnovljenih plemićkih imanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Roman je nagrađen nagradom Matice hrvatske i objavljen u dva izdanja. Njen drugi roman "Teška ljeta" također je objavljen u dva izdanja (2023. i 2024. godine).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.