I na društvenim mrežama možemo pisati i objavljivati tekstove koji imaju estetsku, žanrovsku, literarnu i generalno – književnu vrijednost. Držim da zbog takvih autora svako mrežno okupljalište postaje bolje mjesto – piše Aleksandar Horvat u pogovoru knjige Božice Jelušić „Godišnja doba Duše“ i primjećuje kako jedan od čestih komentara na objave Božice Jelušić glasi: „Točno tako i ja mislim, ali ne znam to tako lijepo reći“. Horvat ističe i kako književnica, uz objave na društvenim mrežama, dosljedno čuva i njeguje bilježenje olovkom na papiru, a svoje rukopisne navike demonstrira u ovoj knjizi u također spontanim crtežima koji prate zapise.  

Zapisi s mreže u „Godišnjim dobima duše“ obuhvaćaju razdoblje od veljače 2014. do ožujka 2023., a slijedeći svoju prirodnjačku vokaciju, autorica ih je grupirala po godišnjim dobima, tako da je čitatelju na prvi pogled očito da su proljeće i ljeto njezina plodnija godišnja doba kada bilježi više doživljaja, putovanja, raspoloženja i sjećanja na prijatelje i slavne uzore. Bilješke o događajima koje vrijedi upamtiti, posljednji pozdrav dragim suvremenicima, sjećanja na velike uzore, pozdravi godišnjim dobima u dolasku i na odlasku, obilasci izložbi, putovanja, prijatelji, odjevne kreacije – sve su to redoviti sadržaji objava na društvenim mrežama kojima se unosi red u vlastito razmišljanje, dnevni red, planove i život. Kad statuse na društvenim mrežama piše književnica, nastaje materijal koji imponira rječnikom, stilom, stavom i razumijevanjem konteksta i demonstrira uzorno predstavljanje, promišljene rečenice i zaokružene književne minijature. 

Za Božicu Jelušić statusi na Facebooku su novi prostor slobode koji je nedavno otkrila i istražuje ga sa zadovoljstvom. (Čujem o sebi da pišem preduge statuse, da se previše fotkam, da sam ekscentrična. Dopuštam, moguće je). Nastali su na taj način ležerni dnevnički zapisi koji prate promjene u životu književnice i cijeli spektar raspoloženja, od nemira u kišnom danu do razdraganosti u rujanskom obilasku vinograda. (Prebirem fotke kao medvjed kruške, veseli me baš!) Tu su životne odluke koje je trebalo donijeti, životna razočaranja ili veselja, uvijek s razlogom, ucijeljena, kako kaže poetesa, u život i viši smisao.

„Pisac nema druge građe, drugih izvora i poticaja, do vlastita života. On neprestano lovi impresije, osluškuje jezičnu kombinatoriku iz okoliša, surađuje s prirodom, te u svijetu pročitanoga nalazi vlastite orijentire i uporišta. Najviše mu vrijedi ono što izađe iz dragih usta, i od toga se još 'na vruće' kuju novi stihovi i rečenice,“ piše Božica Jelušić. 

Božica Jelušić, rođena je 16. prosinca 1951. godine u Pitomači (Podravina). Studirala je hrvatski i engleski jezik. Bavila se novinarstvom, kulturnom animacijom, pedagoškim radom i raznorodnim poslovima u domeni kulture i društvenih djelatnosti.

Književnošću se bavi od srednjoškolskih dana, a članicom Društva književnika Hrvatske/Društva hrvatskih književnika postaje 1974. godine, nakon stihozbirke „Riječ kao lijepo stablo" (Zrinski, Čakovec 1973.) nagrađene prestižnom nagradom "Sedam sekretara SKOJ-a". Od tada do danas objavila je 70-ak naslova poezije i proze, gotovo u svim literarnim žanrovima: pjesme, putopise, eseje, pripovijetke, kolumne, književne i likovne kritike, monografije, poeziju i prozu za djecu. Također ima oko 900 bibliografskih jedinica u novinama, časopisima i elektroničkm medijima.

Nositeljica je Fulbrightove stipendije na University of Washington, Seattle, ak. god. 1988/89. i dobitnica književnih nagrada: "Sedam sekretara SKOJ-a", "Maslinova vijenca", Nagrada "Pasionske baštine", Nagrade "Fran Galović", Nagrade "Zvonimir Golob", Nagrade "Katarina Patačić", Nagrade "Dubravko Horvatić" (Hrvatsko slovo), Nagrade "Tin Ujević", "Dobrojutro more" i dr.

Paralelno s pjesmama na standardnom jeziku, bavi se dijalektalnim (kajkavskim) izrazom, te je objavila sedam zapaženih stihozbirki i knjigu eseja o kajkavskom stvaralaštvu "Od cintora do cybera". Tridesetak puta nagrađena je na Zelinskom recitalu "Dragutin Domjanić". Zastupljena je u školskim čitankama i lektiri.

Suradnica je hrvatskih i inozemnih književnih časopisa. Pjesme joj se nalaze u svim relevantnim antologijama hrvatske poezije u protekla tri desetljeća. Sudjeluje na stručnim skupovima, seminarima, kolokvijima, književnim susretima i festivalima poezije u zemlji i inozemstvu.

U samostalnim cjelinama (ciklusima) prevela je pjesme W. B. Yeatsa, Roberta Frosta, Sylvije Plath, Luciana Blage, Ane Ahmatove i dr. Osobiti interes pokazuje za slikarstvo (250 izložaba različitih autora te likovne monografije) i ekologiju, kojoj je posvetila tridesetak godina aktivnog bavljenja, kao predsjednica Ekološkog društva Đurđevac.

Surađuje s mnogim mladim autorima u svom zavičaju, upućujući ih u tajne poezije, fotografije, jezika i ljubavi za prirodu, živi i radi u Đurđevcu i na plemićkom imanju Bamagor u Čepelovcu. "Čišćenje globusa" njezin je prvi roman, kojim se zaokružuje materijalna i duhovna rekonstrukcija jednog od rijetkih sačuvanih i obnovljenih plemićkih imanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Roman je nagrađen nagradom Matice hrvatske i objavljen u dva izdanja. Njen drugi roman "Teška ljeta" također je objavljen u dva izdanja (2023. i 2024. godine).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.