Deset godina nakon rastanka i dvadeset nakon prvog susreta, u noći visoke plime u Venecijanskoj laguni, Alessia i Jerolim – putujući niz Jadran od Istre do Boke – otkrivaju osjećaje koje ih oboje iznenade. Alessia je talijanska liječnica, Jerolim hrvatski pisac, razgovaraju trojezično – u početku na engleskom, potom Alessia na materinjem venetskom, Jerolim sve češće s emotivnim upadicama na dubrovačkom dijalektu. Ojačani jedno drugim, obuzeti osjećajima i strašću, putuju do Perasta u Crnoj Gori gdje će Jerolim saznati tragične okolnosti smrti svoje majke, a Alessia se suočiti s tragom nekadašnje venecijanske moći: zadnjom zastavom Republike Svetoga Marka, koja je nošena u tradicionalnoj svečanosti fašinada – dva mjeseca nakon Napoleonovog utrnuća Mletačke države.

Stjepo Martinović u većini svojih romana bavi se zabilježenom i zapamćenom poviješću, temperamentima ljudi sredozemnih obala i otoka, ugođajima i toplinom vječnog Mediterana; u ovom romanu, kao osebujni bard juga, demistificira obilje podataka koji se prenose narodnom predajom. Balansiranje između književnosti i žanrovske literature umijećem koje ovaj pisac demonstrira rijetko se sreće i u mnogo slavnijim i produktivnijim stranim književnostima, o čemu svjedoči naklonost ljubitelja njegovog stila i (donekle) nagrade koje osvaja na književnim natječajima. 

U svome novom romanu, "Podne u Perastu", Stjepo Martinović bogatstvom jezika još jednom impresionira internetske naraštaje, s divljenjem opisuje hrvatsku obalu i gradove, često postavljajući ženske likove u središte pažnje. 

Stjepo Martinović rođen je 10. travnja 1945. u Dubi, u Konavoskim brdima. Osnovnu školu pohađao je u Cavtatu gdje upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku, studira u inozemstvu, završava 1970. filologiju u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a 1974. upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući – kao reporter, urednik, komentator, gl. urednik... prvo u revijama, a potom, do kraja 1994. godine, u dnevniku Vjesnik. Od 1995. bavi se marketingom, da bi 2007. počeo pisati beletristiku i prevoditi s engleskog, njemačkog i talijanskog.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.