Za pokretanje ambicioznog projekta extremely extreme paintballa, koji će konkurirati najboljima u svijetu, agencija Adrenalin Tours izabire gotovo nenaseljen otok Ižulu u južnom Jadranu, na kojem postoje prirodni uvjeti prikladniji nego u amazonskoj džungli – opaka makija s bezbroj skrovišta i zapreka, napuštena pastirska skloništa i ruinirani objekti nekadašnje ratne mornarice s ukopanim skladištima i prostorijama za boravak posade.

Ratne igre želatinskim kuglicama za službenike osiguranja i marketinških agencija poligon su za oslobađanje ratničkih nagona i najnižih strasti, dok je za Lucijana Anića povratak na gotovo neprepoznatljivi rodni otok prilika za sitnu zaradu, ali i neočekivanu posljednju romansu. Privržena partnerica postaje dragocjena sugovornica kada se počnu rasvjetljavati skriveni motivi organizatora ratnih igara i kada se na otoku dogodi zastrašujuće ritualno ubojstvo…

Stjepo Martinović odan je Mediteranu kao svojoj najdubljoj inspiraciji i roman „Paintball“ smješta na nepostojeći otok u dubrovačkom akvatoriju. Ratničke igre koje izazivaju najgore u ljudima, romantika pod zvijezdama, krvavo ubojstvo i trag osvete sastojci su još jednog raskošnog koktela žanrova koji iskusni i višestruko nagrađivani književnik miješa svojim bogatim iskustvom, novinarskim osjećajem za aktualno i rijetkim talentom za bogatstvo jezika kojim podjednako uvjerljivo opisuje akcijske scene i emocionalne nedoumice likova. Osluškujući prirodu i njezine poruke u mediteranskim krajolicima, s istančanim osjećajem za portretiranje ženskih likova, Stjepo Martinović predstavlja se publici ponovno u novom i neočekivanom izdanju i ponovno jedinstven i prepoznatljiv. (Beletra)

Stjepo Martinović rođen je 10. travnja 1945. u Dubi, u Konavoskim brdima. Osnovnu školu pohađao je u Cavtatu gdje upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku, studira u inozemstvu, završava 1970. filologiju u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a 1974. upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući – kao reporter, urednik, komentator, gl. urednik... prvo u revijama, a potom, do kraja 1994. godine, u dnevniku Vjesnik. Od 1995. bavi se marketingom, da bi 2007. počeo pisati beletristiku i prevoditi s engleskog, njemačkog i talijanskog.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.