Sprega divlje privatizacije i političkog beščašća u kontekstu „mlade hrvatske demokracije“ žestoko je pogodila medije, otjeravši u smrt desetine listova, bacivši na ulicu stotine novinara i grafičara... oduzevši, tim pomorom i estradizacijom/banalizacijom preživjelih naslova, bitan sastojak vjerodostojnosti demokratskim procesima u hrvatskom društvu.

Potaknut smrću Vjesnika, lista kojemu je i sam dao deset ponajboljih godina u profesiji, Stjepo Martinović ispisao je crnu grotesku, na prvo čitanje razorno sarkastičan roman o umoru novine velikog formata, a na drugo tugom i gnjevom natopljenu priču o malverzacijama, marifetlucima, prljavim igrama i svinjarijama u režiji režima, a uz nesebičnu potporu hulja u uredništvu slizanih s novim gazdama i ogrezlih u licemjerje protagonista „nove medijske stvarnosti“.

„Gabrijela ne smije umrijeti“ djelo je ispisano čežnjom za vremenima kad je profesija živjela iluziju relevantnosti - ali i doista pridonosila društvenim procesima u politici, kulturi, fenomenologiji svakidašnjice, estradi, sportu...  - kao i žalom nad razorenim institucijama i propašću šanse da se one ikada oporave kao korektori hrvatske „mladodemokratske“ stvarnosti.

Iako su imena i vremena (namjerno) zamagljena, svi likovi u romanu postojali su i postoje, premda razbacani na raznim „adresama“ – sve što se spominje zaista se i zbilo, pa će poznavatelji medijske scene u posljednjih dvadesetak godina, a osobito nekadašnji vjesnikovci, itekako prepoznati osobe i događaje... bilo sa sjetom, ili s gnjevom!

Stjepo Martinović rođen je 10. travnja 1945. u Dubi, u Konavoskim brdima. Osnovnu školu pohađao je u Cavtatu gdje upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku, studira u inozemstvu, završava 1970. filologiju u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a 1974. upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući – kao reporter, urednik, komentator, gl. urednik... prvo u revijama, a potom, do kraja 1994. godine, u dnevniku Vjesnik. Od 1995. bavi se marketingom, da bi 2007. počeo pisati beletristiku i prevoditi s engleskog, njemačkog i talijanskog.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.