Rijetko koji žanr traje u našoj književnosti tako strpljivo kao roman o (ili u) povijesti. Stoljeće i pol plijeni on pažnju publike, njime su prošetale velike povijesne osobe, ali i slabići o čijim su sudbinama odlučivali ratovi u kojima samo poraženih bješe. U tom smo nizu rijetko - do pojave (prvog) romana Stjepa Martinovića - nailazili na djelo uglobljeno u zbivanja i vremena omeđena značajnim datumima, a koje bi lutanjima i doživljajima glavnog junaka odražavalo ono što se oduvijek naziva životom.       
           
Nakon što čitatelja uvede u dan velike trešnje u Dubrovniku, 6. travnja 1667. godine, pisac mu podastire intrigantnu priču što se plete oko putnika-namjernika koji se igrom sudbine zatekao u tom kaosu: grčko-pravoslavnog redovnika Jorgisa Nikoloudisa, čovjeka oslobođenog i sapetog potragom za ključem tajne što daje smisao njegovom postojanju.

Monah prepoznaje misteriozne znakove, doživljava i ono što ne može objasniti, sluša osebujne priče, vodi rasprave, nadasve lucidno tumači snove ljudima koje susreće... a pripovijest o njemu i njegova priča u povijesti razvija se u tri sloja: javnom, osobnom i prosanjanom - kojim se sve i pojašnjava.

"Okovani snima" djelo je besprijekorne dramaturgije, zapleta, likova i slika; ako smo ponekad i prisiljeni zaboraviti užiće u čitanju, Martinovićev roman o zbivanjima u jednom tjednu dalekoga 17. stoljeća snažan je poticaj za povratak istinskim književnim vrijednostima.  (Julijana Matanović)

***

Prije svega novinar, pomalo skladatelj i dizajner glazbala, Stjepo Martinović rođen je 1945. u Dubi, selu u Konavoskim brdima; u drugoj godini života seli s roditeljima u Cavtat, gdje pohađa osnovnu školu, te upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući Mediteran i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku završava 1970. studij filologije u Beogradu, a u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, 1974. upisuje studij novinarstva, te u kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući kao reporter, urednik, gl. urednik... prvo u revijama, a potom do kraja 1994., kao urednik i komentator u dnevniku Vjesnik.

Od 1995. bavi se političkim marketingom, radi kao sindikalni savjetnik, načelnik odjela i savjetnik ministra, urednik publikacija i promotivnih materijala... da bi 2007. počeo pisati beletristiku. Zbirka pripovjedaka "Oči svete Lucije" (lipanj 2009.) prvo mu je objavljeno djelo, za kojim - pola godine kasnije - slijedi roman "Okovani snima".     

Stjepo Martinović rođen je 10. travnja 1945. u Dubi, u Konavoskim brdima. Osnovnu školu pohađao je u Cavtatu gdje upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku, studira u inozemstvu, završava 1970. filologiju u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a 1974. upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući – kao reporter, urednik, komentator, gl. urednik... prvo u revijama, a potom, do kraja 1994. godine, u dnevniku Vjesnik. Od 1995. bavi se marketingom, da bi 2007. počeo pisati beletristiku i prevoditi s engleskog, njemačkog i talijanskog.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.