Po žanru politička fikcija (fantastika), ovaj roman priča je o "suvremenoj povijesti" - od godina II svj. rata do 2013. - izmišljenog otoka u Istočnom Sredozemlju, na sudbini kojeg se prelamaju svi konflikti Mediterana i Europe u tom razdoblju... akteri kojih su velike sile i uspješne gerile, autokratski nastrojeni činovnici u tzv. integracijskim institucijama (EU) i unaprijed poraženi nositelji socijalnih (demokratskih) eksperimenata koji im se opiru želeći sačuvati identitet, autonomiju, svoju viziju socijalno-ekonomskih odnosa, kulture, vrijednosti...

Na kraju, južni dio otoka - koji korača neistraženim stazama izravne demokracije i kvadrilateralnog dijaloga (pobjedničke oslobodilačke gerile, crkve, poduzetnika i seljaštva/radništva) - biva poprište egzemplarne akcije međunarodnih snaga za iskorjenjivanje terorizma (jer je 'krimen' žitelja juga otoka - sjever je od 1948. najprije dio sovjetskoga interesnog bloka, a od 1990. država lažnih demokrata, ovisnih o ruskoj mafiji - suradnja s talijanskom mafijom u proizvodnji kanabisa)...


U romanu se elaboriraju vječne dvojbe o tomu što je terorizam, a što oslobodilački rat, jesu li integracijske asocijacije zapravo oruđe interesnih skupina moćnih država, a tzv. ustanove civilnog društva "tihi obrt" licemjera koji o apanaži burzovnih mešetara stvaraju halabuku da bi skrenuli pažnju s biti problema: nakaznosti neoliberalizma koji sve mjeri zakonima tržišta.

Ne manjka ni teološko-filozofskih promišljanja, ljubavnih priča, oporog humora... a kombinacijom fikcije i stvarnih događaja, zemalja, ličnosti, fenomena... postignuta je "fiktivna dokumentarnost" koja itekako izaziva asocijacije, rezonance, pa i gorke sentimente - jer suvremeni svijet nije podneblje u kojem sa čudima umiju i oni koje samo čudo može spasiti. 

Stjepo Martinović rođen je 10. travnja 1945. u Dubi, u Konavoskim brdima. Osnovnu školu pohađao je u Cavtatu gdje upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku, studira u inozemstvu, završava 1970. filologiju u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a 1974. upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući – kao reporter, urednik, komentator, gl. urednik... prvo u revijama, a potom, do kraja 1994. godine, u dnevniku Vjesnik. Od 1995. bavi se marketingom, da bi 2007. počeo pisati beletristiku i prevoditi s engleskog, njemačkog i talijanskog.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.