"Valerijina vrata" Glorije Lujanović knjiga su zapisa o zavičaju koji autorica u uvodnom tekstu smješta na jedan od rubova svijeta, u srednjobosanski prostor oko Travnika i Novoga Travnika, Guče Gore i Vlašića, zatajen i nedovoljno istražen, a koji u četrdeset i devet natuknica, poredanih po abecedi tek okvirno, pokušava sagledati iznutra, onako kako ga pamti i kako ga se sjeća.

Svaka je natuknica ime nekoga sela, groblja, rijeke, planine, raskrižja ili seoske trgovine, a u zgusnutom zapisu od nekoliko desetaka redaka to ime postaje točka u kojoj se obiteljska uspomena, babina priča i dječje iskustvo susreću s poviješću, od strijeljanja iz Drugoga svjetskog rata, kojima je posvećen tri desetljeća zaboravljeni spomen-park na Smrikama, do rata devedesetih i poslijeratne opustjelosti sela.

Autorica pritom ne bira lakši put, pa uz Ahmiće bez uzmaka imenuje sramotu zločina počinjenoga u ime zajednice kojoj pripada, uz Radojčiće i Mosor bilježi svakodnevni suživot kojemu ne trebaju programi pomirenja, a uz Vrelo staru pjesmu koju sva tri naroda stoljećima pjevaju mijenjajući joj samo imena planina. Rečenica je eliptična i ritmizirana, prožeta govorom kraja, njegovim izrekama i nadimcima, a glas koji se u drugom licu obraća samome sebi dopušta da se ispovijed izgovori bez patetike i s mjerom u kojoj ima mjesta i za humor i za anegdotu, dok autoričine crno-bijele fotografije vrata, staza, kamena i grobalja knjizi daju dokumentarnu podlogu.

Naslovna natuknica, posvećena Valeriji iz Gornjega Doca i vratima pred kojima su se generacije mladih okupljale, pjevale, plesale i ljubovale, ujedno je poetički ključ knjige, jer potvrđuje da je sve na ovome svijetu uništivo i kratkotrajno, ali da priča ostaje. Valerijina vrata donose osobit zapis o zavičaju kao utočištu koje, kako kaže autorica, nalikuje labirintu.

Gloria Lujanović (1993.) književnica je i novinarka koja živi i radi u Zagrebu. Objavila je poemu "Otac" (2023.), knjigu Srce zemlje (2023.), nagrađenu nagradom „Fra Martin Nedić“ i uvrštenu u uži izbor za nagradu „Predrag Matvejević“, te poemu "Škola" (2025.), koja je bila u užem izboru za nagradu „Ksaver Šandor Gjalski“.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.