“Prvi sam put otputovao u Rusiju dvije tisuće i šeste jer sam želio vidjeti državu u čijoj je sjeni proteklo moje djetinjstvo i mladost”, piše Andrzej Stasiuk na početku "Istoka". No ovo nije reportaža, nego roman o ostvarenju davnog sna: doći do kraja svijeta! "Istok" nas tako vodi preko radničkih četvrti Varšave i siromašnih sela na Bugu, preko stepa i gradova središnje Azije sve do granice Kine i njezinih fatamorgana.

Ovaj roman ceste na istočni način ujedno je i oda krajevima nevinim u svojoj bezvremenosti, u kojima povijesna odgovornost postaje tek primisao, a pravo se oslobođenje pronalazi kad se preživi vrelo i kratko sibirsko ljeto, negdje na putu kojim je Džingis-kan krenuo prema zapadu.

U svojem romanu "Istok" Andrzej Stasiuk nastavlja intrigantno putovanje započeto u ranijim djelima, u "Taksimu" i "Na putu za Babadag". Kad netko rođen u Varšavi, tko je dezertirao iz vojske pa dio osamdesetih proveo u zatvorima, propituje što znači biti dijete komunizma, nema dvojbe da se s njim vrijedi zaputiti na Istok.

“Najkraće rečeno, autor romana Na putu za Babadag želi nas uvjeriti kako pitanje istočnog nasljeđa, vrlo složene zapletenosti u taj Istok (čitaj: u komunizam), nismo odradili kako treba. Došlo je vrijeme da se uhvatimo u koštac s onim što smo napustili 1989. godine.”
- Dariusz Nowacki, Gazeta Wyborcza

“Slično kao u svojim prethodnim knjigama, autor traga za onim što je minulo, a čiju se sjenu još može uhvatiti u tragovima svakodnevnog života, načinu života običnih ljudi, beskrajnih krajolika. Istok je mjesto u kojemu mu je bilo dano živjeti i u kojemu sada – u najboljim godinama – svjesno želi usidriti svoje nestajanje.”
- Anna Majchrowska, Kultura Liberalna

“Ova je knjiga velika, politički nekorektna blasfemija. Rusi su bolji od Nijemaca, Istok je bolji od Zapada, autor je bio sretan u komunističkoj državi. On je poput divljeg djeteta kojem je rečeno da se vrati u djetinjstvo koje je obilježeno riječju ‘komuna’. No ovu blasfemiju prihvaćamo jer vidimo iskupljenje koje donosi: ‘Što sam stariji, sve manje žalim što sam živio u onim vremenima. Istinu govoreći, uopće ne žalim.’”
- Ryszard Koziołek, Tygodnik Powszechny

“Istok je zanimljiv autokomentar Stasiukovih ostalih knjiga, nekih drugih putovanja, ali je i ogledalo koje pruža čitateljima kako bi u njemu zavirili u vlastitu prošlost.”
- Justyna Sobolewska, Polityka

Andrzej Stasiuk jedan je od najvažnijih i najprevođenijih suvremenih poljskih pisaca. Rodio se 1960. u Varšavi. Za služenja vojnoga roka 1980. dezertirao je, a nakon toga proveo više godina u vojnim i civilnim zatvorima. Od 1986. živi u karpatskom planinskom selu Czarne.

Prvu knjigu, zbirku "Hebronski zidovi", s dvanaest priča temeljenih na zatvorskom iskustvu, objavio je 1992. Od tada objavljuje prozu, eseje i poeziju gotovo godišnjim ritmom, tako da se njegov opus već približio broju od trideset knjiga. Dobitnik je brojnih poljskih i međunarodnih nagrada, a njegova proza prevedena je na sve važnije svjetske jezike. Sa suprugom vodi nakladničku kuću Czarne, u kojoj objavljuju probrane naslove.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.