Dva vrhunska srednjoeuropska autora, ukrajinski Jurij Andruhovyč i poljski Andrzej Stasiuk, u knjizi «Moja Europa» govore o svom viđenju Srednje Europe, o tom imaginarnom prostoru koji se proteže od Njemačke do Rusije.

Srednja Europa u ova dva eseja dobiva novu dimenziju, nove okuse, boje, značenja. Pitanje Srednje Europe, njezina postojanja, prožimanja njezinih naroda, određuje ne samo prošlost nego i sadašnjost i budućnost europskoga kontinenta i ono je u mnogočemu i dalje ključno pitanje o kojemu razmišljaju intelektualci.

U Srednjoj Europi lome se i prelamaju sve kulturne, političke ali prije svega ljudske i osobne tragedije europske, a samim time i svjetske povijesti.

Andruhovyč i Stasiuk daju svjež, nadahnut i poetski uvid u svoju, našu Europu.

Jurij Andruhovyč (13. ožujka 1960.) – pjesnik, prozaik, esejist i prevoditelj. Rođen je u Stanislavu (sada Ivano-Frankivs’k). Autor je pjesničkih zbirki Nebo i trgovi (1985.), Središte grada (1989.), Egzotične ptice i biljke (1991.), Egzotične ptice i biljke s dodatkom Indija (1997., 2002.), Pjesme za mrtvog pijetla (2004.) i Pisma u Ukrajinu (odabrane pjesme, 2013.). Jedan je od osnivača legendarne književno-performerske skupine Bu-Ba-Bu (1985.). Glavna su mu prozna djela romani Rekreacije (1992.), Moskovijada (1993.), Perverzija (1996.), Dvanaest prstena(2003.), Tajna (“umjesto romana”, 2007.), Ljubavnici Justicije (2018.) te Leksikon intimnih gradova (2011.). Andruhovyčevi eseji objavljeni su u tri zbirke: Dezorijentacija na terenu (1999.), Vrag se skriva u siru (2006.) i Ovdje je pokopan Fantomas (2015.).

Djela su mu prevedena i objavljena na dvadeset jezika. U nizu uglednih ukrajinskih i međunarodnih književnih nagrada izdvaja se Leipziška književna nagrada za europsko razumijevanje (2006.), Književna nagrada Srednje Europe Angelus (Wroclaw, Poljska, 2006.), nagrada Hannah Arendt (2014.) i međunarodna nagrada Vilenica (Slovenija, 2017.). Surađuje s kazalištima i glazbenicima te je suautor i izvođač nekoliko glazbenih albuma zajedno s ukrajinskim i poljskim umjetnicima.

Andrzej Stasiuk jedan je od najvažnijih i najprevođenijih suvremenih poljskih pisaca. Rodio se 1960. u Varšavi. Za služenja vojnoga roka 1980. dezertirao je, a nakon toga proveo više godina u vojnim i civilnim zatvorima. Od 1986. živi u karpatskom planinskom selu Czarne.

Prvu knjigu, zbirku "Hebronski zidovi", s dvanaest priča temeljenih na zatvorskom iskustvu, objavio je 1992. Od tada objavljuje prozu, eseje i poeziju gotovo godišnjim ritmom, tako da se njegov opus već približio broju od trideset knjiga. Dobitnik je brojnih poljskih i međunarodnih nagrada, a njegova proza prevedena je na sve važnije svjetske jezike. Sa suprugom vodi nakladničku kuću Czarne, u kojoj objavljuju probrane naslove.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.