Zbirka pjesama "Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti" deveta je knjiga poezije zagrebačkog underground pjesnika, slam izvođača, prozaika, kantautora, grafičara i strip-crtača Žarka Jovanovskog. Nakon osam zbirki u kojima dominira poezija koja se prije svega čita, s kojom se nastupa, Jovanovski je odlučio napisati nešto posve drugo – naime, u "Mislim da se ovdje više ništa ne da učiniti" autor sublimira sav bijes očit u prethodnim zbirkama u koncizan niz poetski potentnih pjesama kojima iskazuje pomirenje sa svijetom, istovremeno ga odbijajući.

Taj paradoks stava prihvaćanja svijeta kakav jest i temeljnog neprihvaćanja stanja stvari u svijetu kakve jesu ocrtava samu srž poetike Žarka Jovanovskog. Kao što kaže u pjesmi Glavom kroz zid, u kojoj se očituje sraz nekog prošlog i sadašnjeg subjekta: „kad jednom zaspim, spavat ću deset hiljada godina u komadu, i sanjat će me tada samo duhovi, davno raspršeni, na vjetrobranskom staklu“. 

„(…) O Jovanovskom se sa sigurnošću zna sljedeće: bio je tamo kad je umro Tito, bio je tamo kad se raspala Jugoslavija, smucao se oko Zida dok su ga istočni i zapadni Nijemci srčano rušili, potucao se oko bojišnica dok su samoupravne republike kopale masovne grobnice, bio je u Zagrebu kod izbora Tuđmana, u Beogradu kod izbora Miloševića, slušao je ploču Nirvane u trenutku kad je Cobain nespretno prtljao po obaraču puške, slušao 'Straight to Hell' kada je umrla željezna lady, a dok je polako i sigurno pijuckao pivo, poput alkoholne masne jetre što kroči ka cirozi, tako su propasti prilazile i nekad slavne samoupravne republike. Slučajnost? Procijenite sami.

Mnogi biografi Jovanovskog ponudili su razna objašnjenja za čudesnu i uznemirujuću povezanost njegove pojave na ovom svijetu i opće propasti ideja o jednakosti i napretku te sustavnog raspada svega uopće. I dok većina objašnjenja zvuči prilično neuvjerljivo i tupavo, kako to već obično s biografima iz druge ruke biva, u tajnim se knjigama koje polako ali sigurno prodiru na svjetlo dana i pred oči zainteresirane šire javnosti, napokon počela iznositi prava istina o Jovanovskom…“

(iz pogovora urednika, Josipa Ivanovića)

„Jovanovski je upravo postao hit u Ukrajini. Meni je nevjerojatno da u Hrvatskoj nije poznatiji.“
Jurij Lisenko, ukrajinski diplomat, pjesnik i profesor slavenske filologije u Kijevu

Žarko Jovanovski (Zagreb, 1966.) diplomirao je umjetničku grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1994. godine dobitnik je specijalne nagrade Republike Hrvatske za prijedlog spomenika Draženu Petroviću. 1995./1996. boravi u Njemačkoj kao gost njemačke zaklade DAAD na Umjetničkoj akademiji (Kunstakademie) u Düsseldorfu u klasi profesora Tonyja Cragga. Dosad je objavio roman, jedanaest knjiga poezije, zbirku kratkih pripovijesti „Priče o Lenjinu i Staljinu“ te strip „Mrakci“, s kojim je gostovao na Beogradskom sajmu stripa 2017. godine. Dobitnik je nagrade za najbolju erotsku pjesmu na međunarodnom natječaju u Mariboru 2016. godine, a iste godina dobiva i nagradu Hrvatskog književnog društva za najbolju zbirku pjesama izvan okrilja HKD-a (za zbirku poezije Jebite se svi!). 

Njegove pjesme prevođene su na engleski i ukrajinski, a uvršten je i u antologiju suvremene hrvatske poezije „Hrvatski pjesnički huligani“, objavljenu u Kijevu 2018. godine. Jedan je od pionira slam poezije u Hrvatskoj i glavni junak dokumentarnog filma Neuspješan skroz, koji je bio u konkurenciji za najbolji dokumentarni film na ZagrebDOX-u 2017. godine. 2020. godine dobiva VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman za tekst „Pizzeria Europa“. 

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.