Junak "Ljepšeg kraja" povukao se u djedovu kolibu na jednoj bosanskoj planini. U njoj se pokušava oporaviti nakon dramatičnog kraha ljubavne priče s Norvežankom koja je uvijek bila slaba spram muškaraca s prostora bivše Jugoslavije, i zato plaćala popriličnu cijenu. Dok se prisjeća bivšeg života, pokušavajući razumjeti što se zapravo dogodilo, počinje nova priča, u planini pokrivenoj snijegom, dok pokraj njegove brvnare prolaze samo vehabije koje su smještene u obližnjem napuštenom selu. U njenom je središtu ponovo žena, a naše junake put opet vodi u Oslo.

Pričajući dvije priče, jednu unatrag, a drugu unaprijed, jednu koja se događa u Norveškoj, a druga u Bosni, Bekim Sejranović zavlači se duboko pod kožu svog junaka. Uvjerljivo prikazuje njegove traume, emotivnu nesigurnost, egzistencijalni strah, drogiranje, seksualnu disfunkcionalnost, a pritom uspijeva biti i lucidan i nevjerojatno duhovit.

"Ljepši kraj" središnji je dio romaneskne trilogije Bekima Sejranovića, koju još čine romani "Nigdje, niotkuda" i "Tvoj sin Huckleberry Finn", dok su priče iz "Sandala" i "Dnevnika jednog nomada" svojevrsne ekstenzije tog svijeta koje omogućuju potpunije razumijevanje Sejranovićeva pripovjedačkog univerzuma, jednog od najzaokruženijih i najzanimljivijih pripovjedačkih opusa na postjugoslavenskim prostorima.

Bekim Sejranović rođen je u 1972. godine u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole. Od 1985. godine pohađa srednju pomorskoj školu u Rijeci, smjer nautika. Nakon položene mature studira jednu godinu na Pomorskom Fakultetu u Rijeci, no potom odustaje od sna da postane pomorac, te počine studirati kroatistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

1993. godine seli se u Oslo (Norveška), gdje nastavlja studirati i 1999. godine na tamošnjem Povijesno-filozofskom fakultetu obranio je magisterij iz područja hrvatske književosti. Od 2001. do 2006. godine radi kao lektor na spomenutom fakultetu i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje. Od 2000. godine pa sve do danas radi  kao sudski tumač i književni prevoditelj, predaje norveški za strance, te piše i objavljuje vlastitu prozu.

Autor je knjige kratkih priča "Fasung", kao i romana "Nigdje, niotkuda", "Ljepši kraj", "Sandale", "Tvoj sin Huckleberry Finn" i dnevničkih zapisa "Dnevnik jednog nomada". Romani i kratke priče prevedene su mu  na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski.

Umro je 21. svibnja 2020.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.