Gvatemala, 1954. godine. Uz potporu CIA-e kao produžene ruke SAD-a, Carlos Castillo Armas ruši vladu Jacoba Árbenza. Njegov državni udar počiva na laži koja će se pokazati ključnom za budućnost Latinske Amerike: vlada predsjednika Eisenhowera optužila je Árbenza za poticanje širenja sovjetskoga komunizma na američki kontinent. 

"Surova vremena" govore o međunarodnim urotama i sukobljenim interesima u doba hladnog rata, a njihovi su odjeci prisutni i dandanas. U priči koja zahvaća nekoliko zemalja, progonitelji postaju žrtve spletke kojoj su sami kumovali. Ovaj uzbudljivi roman, povezan s hvaljenim "Jarčevim slavljem", isprepliće zbilju i dvije fikcije: fikciju pripovjedača koji nesputano oživljava likove i situacije te priču koju je isprela šačica moćnika manipulirajući poviješću cijeloga kontinenta u nastojanju da zagospodari njegovom ekonomijom i politikom.

Mario Vargas Llosa rođen je 1936. godine u gradu Arequipa u Peruu. Djetinjstvo provodi u Boliviji i Peruu, gdje završava formalno obrazovanje Filozofski i Pravni fakultet. Ne nailazi na potporu obitelji u svome profesionalnome, pa ni u privatnom izboru, te je prisiljen obavljati niz poslova da bi sebi i obitelji omogućio preživljavanje. Godine 1959. odlazi u Španjolsku na doktorat na Komplutsko sveučilište u Madridu, a nakon stjecanja titule doktora znanosti nastanjuje se u Parizu. Počinje objavljivati priče, a 1964. vraća se u Peru, razvodi od prve supruge i odlazi na terensko etnografsko istraživanje u prašumu, gdje prikuplja građu o Amazoni i amazonskim narodima.

Njegov opsežan opus obuhvaća dvadesetak romana (npr. Grad i psi, 1963.; Zelena kuća, 1966.; Razgovor u katedrali, 1969.; Pripovjedač priča, 1987.; Pohvala pomajci, 1988.; Lituma u Andama, 1993.; Don Rigobertove bilježnice, 1997.; Jarčevo slavlje, 2000.; Raj iza drugog ugla, 2003.), brojna esejistička (npr. García Márquez: povijest deicida, 1971.; Između Sartrea i Camusa, 1981.) i autobiografska djela, pripovijesti i priče (Izazov, 1957.; Poglavari, 1959.), drame (Bijeg Inke, 1952.).

Romanopisac i esejist, jedan je od najznamenitijih pripadnika hispanoameričkog booma. Dobitnik je mnogih književnih priznanja među kojima se ističu nagrade Príncipe de Asturias (1986.), Miguel de Cervantes (1994.) te PEN/Nabokov (2002.). Nobelovu nagradu za književnost primio je 2010. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.