Vargas Llosa u ovome romanu, objavljenom 1987. godine, prepleće dva narativna toka. U jednom, autobiografski pripovjedač na izložbi u Firenci vidi fotografiju Indijanaca Machiguenga, koje je posjetio prije dvadeset godina. Retrospekcijom se vraća u prošlost, u doba studentskoga prijateljevanja sa Saúlom Zuratom, koji je poslije nestao negdje u Amazoni.

Taj se pripovjedni niz prepleće s poglavljima u kojima se pripovijeda o kozmologiji Indijanaca Machiguenga, njihovim običajima i kulturi. U romanu, koji su kritičari prepoznali kao egzemplarno djelo magijskog realizma, Mario Vargas Llosa znalački miješa zbilju i fikciju, mitsko i fantastično, pri čemu “magijsko-realistička” nije samo čudesna zbilja Amazone i amazonskih Indijanaca nego i sama narativna elaboracija.

Nasljedujući antropološku tradiciju latinskoameričkog romana, vješto uplećući autobiografske elemenate u fikciju, Vargas Llosa u "Pripovjedaču priča" problematizira i uklapanje Indijanaca (lingvističko, političko) u službenu hispanofonu kulturu Perua.

Mario Vargas Llosa, dobitnik Nobelove nagrade 2010. godine, rođen je u Arequipi, u Peruu, 1936. godine. Njegova književna karijera došla je na glas s izlaskom knjige "Grad i psi". Poslije je još objavljivao kazališne komade, studije i eseje, memoare, pripovijetke i prije svega romane kojijh je napisao devetnaest.

Dobitnik je najvažnijih književnih priznanja, među ostalim nagrade PEN/Nabokov, Cervantes i Grinzane Cavour.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.