Najnovija, nostalgična proza peruanskoga književnog veterana Marija Vargasa Llose vodi nas u ljeto 1950.

Ricardo Somocurcio, tinejdžer iz imućne limske četvrti Miraflores upoznaje 14-godišnju Lily, koja glumi bogatu i slobodoumnu Čileanku ne bi li skrila vlastito sirotinjsko podrijetlo. Kad je raskrinkaju i natjeraju u bijeg, Ricardo ostaje šokiran.

U zreloj ga dobi prevodilački rad za Unesco vodi od avangardnoga Pariza potkraj pedesetih godina, preko swinging Londona, do mafijaškog Tokija. Kamo god pošao, iznova sreće kobnu “zločestu curicu” iz rane mladosti: fatalna žena krije se pod raznim krinkama, poriče djetinju ljubav i opetovano ga osvaja.

Hoće li Ricardo ikada doznati tko je ona zapravo?

Mario Vargas Llosa majstor je opisa i evokacije, putene raskoši teksta. Uživljeno se vraća u vrijeme i okruženja vlastite mladosti prikazujući svijet u kojem pod krinkom općeprihvaćene jednakosti cvate – ženomrstvo.

“Zločeste curice” bića su gladi – za seksom, novcem, uzbuđenjima, životom. Osuđujemo ih i zavidimo im jer ne pristaju na kompromise. Samosvojne do kraja, poput Ricardove tajanstvene Lily, one ne prigrljuju samo bit vlastite naravi, nego i posljedice smjele odluke da joj ostanu dosljedne.

Mario Vargas Llosa rođen je 1936. godine u gradu Arequipa u Peruu. Djetinjstvo provodi u Boliviji i Peruu, gdje završava formalno obrazovanje Filozofski i Pravni fakultet. Ne nailazi na potporu obitelji u svome profesionalnome, pa ni u privatnom izboru, te je prisiljen obavljati niz poslova da bi sebi i obitelji omogućio preživljavanje. Godine 1959. odlazi u Španjolsku na doktorat na Komplutsko sveučilište u Madridu, a nakon stjecanja titule doktora znanosti nastanjuje se u Parizu. Počinje objavljivati priče, a 1964. vraća se u Peru, razvodi od prve supruge i odlazi na terensko etnografsko istraživanje u prašumu, gdje prikuplja građu o Amazoni i amazonskim narodima.

Njegov opsežan opus obuhvaća dvadesetak romana (npr. Grad i psi, 1963.; Zelena kuća, 1966.; Razgovor u katedrali, 1969.; Pripovjedač priča, 1987.; Pohvala pomajci, 1988.; Lituma u Andama, 1993.; Don Rigobertove bilježnice, 1997.; Jarčevo slavlje, 2000.; Raj iza drugog ugla, 2003.), brojna esejistička (npr. García Márquez: povijest deicida, 1971.; Između Sartrea i Camusa, 1981.) i autobiografska djela, pripovijesti i priče (Izazov, 1957.; Poglavari, 1959.), drame (Bijeg Inke, 1952.).

Romanopisac i esejist, jedan je od najznamenitijih pripadnika hispanoameričkog booma. Dobitnik je mnogih književnih priznanja među kojima se ističu nagrade Príncipe de Asturias (1986.), Miguel de Cervantes (1994.) te PEN/Nabokov (2002.). Nobelovu nagradu za književnost primio je 2010. godine.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.