"Tuga me uči da služim životu.
– Kad jedeš – kaže – imaj na umu da moraš žvakati i gutati, to je dovoljno. Vidiš, radi se o tome da kosa raste bez tvoje pomoći, samo od sebe se diše i spava se, oči znaju što trebaju napraviti da se zatvore. Zapravo sebi nisi potrebna skoro ni za što.
I tako, hodajući, samo pomičem noge, a sjedeći, pritišćem stolicu koja škripi. Kad tako sjedim, pogled me satima koristi za gledanje." 

Postoji samo jedna stvar koja je zajednička u svim izložbama, fotografijama i književnim zapisima Bronke Nowicke, a to je upravo – stvar. Središnja točka njezina umjetničkog svijeta u kojem koristi različite medije gotovo uvijek je predmet: slika predmeta, odnos s predmetom, opis predmeta koji govori o nečemu što nam je amputirano i što katkad izaziva fantomsku bol. Među tim predmetima su sasušene vrećice čajeva koje je pila s dragim osobama, a u njima fotografije tih osoba. Rentgentska slika torbice pokojnice, koja je, znajući da je neizlječivo bolesna, u njoj nosila sapun, četkicu i češalj, za slučaj da nenadano završi u bolnici. Pijesak iz ušiju plišanog mede, jedino što je ostalo od nekadašnjeg igrališta na koje je Nowicka kao djevojčica nosila medu…

Gotovo animistički, predmetima je podarena duša koja odražava i određuje one koji su za taj predmet najnaglašenije vezani, ali istovremeno i one za koje se taj predmet veže. Rastumačiti i pojmiti ulogu i smisao predmeta znači zapravo proniknuti u dubinu osobe povezane s njima, ali isto tako i otkriti i shvatiti komadić sebe. 

„Nahrani kamen“ nesvakidašnje je dirljiva knjiga. Opsegom mala, ali učinkom na čitatelja moćna knjiga o ljudima, kao i o – stvarima. Govoreći o materijalnom, „Nahraniti kamen" govori zapravo o neopipljivom, a ukazujući na beživotnost predmeta, ispisuje život koji pulsira i bubnja.

Ispripovijedana je iz perspektive djeteta koje mora prigrliti svijet s one strane gdje je svijet najokrutniji. Dijete hoće nahraniti kamen, ali kamen je nemoguće nahraniti kao što je nemoguće odrasti bez boli i otkloniti neimenovani nedostatak koji je sastavni dio svakog od nas i preduvjet naše svekolike osjetljivosti. 

Bronka Nowitzka je za knjigu „Nahrani kamen" nagrađena prestižnom književnom nagradom “Nike”, koju nikada ranije nije dobila debitantska knjiga. 

Iz medija:

Protagonistica knjige Nahraniti kamen djevojka je koja odlučuje da nikada neće biti žena: „Čak i da mi izbiju grudi, ispadat će s vremenom kao mliječni zubi”. Ona je ta koja pohlepno promatra svijet, osjeća ga svakom česticom svog tijela, ali kao dijete ta iskustva ne može izraziti riječima. To može učiniti samo netko tko ima primjeren alat – dakle jezik – i tko se zna služiti jezikom, a to je naravno odrasla osoba. Ova je perspektiva dobro zakamuflirana u tekstu i ne uništava literarnu predodžbu nezrelog, pomalo naivnog stvorenja. – Agnieszka Warnke, Culture.pl

Bronka Nowicka (1974.) poljska je spisateljica, scenaristica i filmska redateljica. Diplomirala je filmsku režiju na Filmskoj školi u Łódz´u i slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Krakovu. Doktorirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Wrocławu. Rado eksperimentira s novim medijima, koristeći primjerice tomografiju i tomovideo (grafika i video pripremljeni uz korištenje tomografa i rendgenskih snimaka). Njezina prva knjiga "Nahraniti kamen", zbirka poezije u prozi, nagrađena je prestižnom književnom nagradom “Nike”, koja nikada ranije nije bila dodijeljena nekom književnom prvijencu. Tekstovi Bronke Nowicke prevedeni su na engleski, njemački, češki, ruski, slovenski i estonski jezik.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.