Suptilan pjesnik, pomni prevoditelj, ludistički zaigran u djelima za mlade ili za kazalište, kadar postmodernističkoj maniri spajanja tradicije i modernosti dati samosvojan prinos, Paljetak je sve to i u kratkoj proznoj formi. Okosnica njegove najnovije zbirke kratkih priča jest – ljubav. Vječno inspirativni muško-ženski odnosi Paljetku su povod za literarnu ekvilibristiku što seže od osjetljiva nijansiranja do prigušenom (ili pak prštavom) erotikom nabijena pisma.

"Ljeta na Grenlandu vrlo su kratka. Cvijeće tamo živi tek nekoliko sati. Dan traje četiri mjeseca. Gotovo nepodnošljiv je odsjaj zaleđenoga mora. Nestrplivo se čeka doba lova, prvi snijeg, onaj nalik na sitne bijele leptire.

Ovi koje vidiš, ovi grenlandski, nastali su križanjem bijelog polarnog leptira i onog koji se zove Diacrisa menthstri. Stvorio ih je neki biolog kao dar svojoj lijepoj Eskimki. Njoj je ime bilo Tarralikitak. Njegovo ime nije zapisano.

- Kako je tebi ime? – upitao sam je napokon.
- Sedna – rekla je ona – odnosno Nulijauk. To znači: Mlada djevojka.

- Doznao sam zašto si mi uvijek uspjela pobjeći u onoj ulici. Otkrio sam onu vežu... - rekao sam joj.

- Ono nisam bila ja. Ja sam ova ovdje. Uostalom, leptira nikad ne treba pitati što je bio prije – nastavila je šapatom i poljubila me.- Morali smo se sresti – dodala je još tiše.- drukčije nije ni moglo biti. Ayornamut, rekli bi Eskimi.

Posve smo zašutjeli. Čuo se samo naš dah i lepršanje krila onih grenlandskih leptira koji su se polako stapali s onima na njezinoj haljini."

Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 19. kolovoza 1943. Osmogodišnju školu te petogodišnju Učiteljsku školu i dva semestra Pedagoške akademije završio je u Dubrovniku. Slavistiku te engleski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru (1968). Nakon toga radio je kao redatelj i dramaturg u Kazalištu lutaka Zadar, a zatim ako asistent na Katedri za noviju hrvatsku književnost i Katedri za svjetsku književnost na Filozofskome fakultetu u Zadru (1973‒1978). Disertacijom Književno djelo Ante Cettinea doktorirao je 1992. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od 1997) te dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (od 2001); zajedno s Umbertom Ecom postao je prvim inozemnim članom Akademije ruske književnosti u Moskvi (2011), a član je i Slavenske akademije sa sjedištem u bugarskoj Varni (od 2016) te Europske akademije Leonardo da Vinci sa sjedištem u francuskom Antibesu (od 2017). Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske od (1968) te niza drugih književnih, umjetničkih i znanstvenih društava.

Autor je više desetina pjesničkih zbirki i drugih književnih djela te književnoznanstvenih, povijesnoumjetničkih i likovnih monografija. Prevodi s engleskog, slovenskog, talijanskog, francuskog, ruskog i španjolskog jezika.

Održao je i više samostalnih izložbi slika.

Luko Paljetak umro je 12. svibnja 2024.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.