Rašomonska ljubavna ispovijed o ljubavi ruske glumice i hrvatskog diplomata.

Natalija Vorobjova i Luko Paljetak kroz devet poglavlja romana, od kojih svako ima žensku i mušku stranu, opisuju odnos dvoje ljudi koji se posve slučajno upuštaju u ljubavni trokut, koristeći tjelesnu ljubav natopljenu strašću kao jezik i način komunikacije.

Pišući o ženi "koja je mijenjala države, zanimanja i muževe", koja je napisala "sedam knjiga od kojih pet zbirki poezije" prije nego li je susrela Njega, koja je prevoditeljica, filmska glumica i pjesnikinja, koja strasno voli "zabranjenog" muškarca, Vorobjova je dubinski zasjekla u žensku prirodu.

Britkim jezikom prikazan je u romanu ženski pogled na Njega kao onoga kojega muče proturječja, "boležljiva supruga, brak koji je trajao u nedogled, uspješna, ničim neukaljana karijera i potpuno novi dosad ne iskušani osjećaj".

U "Četveroručnoj sonati" ljubavni čin je i čin filozofije, čin mišljenja, stvaranja. Kako su se isprepletali tijelima u "svili njenih plahti" u početnim poglavljima tako su se tijekom romanesknog vremena, jedan muškarac i jedna žena, isprepletali mislima. Luko Paljetak kao onaj koji gleda muškom perspektivom znatno se više nastojao kroz tekst uvezati i pronaći zajedništvo s Onom koja je "izronila iz šampanjca na prijemu u veleposlanstvu Rusije" gdje je bio pozvan i ON, "uspješan političar i diplomat".

Prikazuje stoga Paljetak preobličavanje i transformiranje muškoga lika koji zbog javnosti i straha od vlastite emocije izlazi iz ljubavnog odnosa da bi vremenom postajao svjestan sudbinske povezanosti s Onom od koje je otišao, Onom koju više nema.

Helena Sablić Tomić

Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 19. kolovoza 1943. Osmogodišnju školu te petogodišnju Učiteljsku školu i dva semestra Pedagoške akademije završio je u Dubrovniku. Slavistiku te engleski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru (1968). Nakon toga radio je kao redatelj i dramaturg u Kazalištu lutaka Zadar, a zatim ako asistent na Katedri za noviju hrvatsku književnost i Katedri za svjetsku književnost na Filozofskome fakultetu u Zadru (1973‒1978). Disertacijom Književno djelo Ante Cettinea doktorirao je 1992. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od 1997) te dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (od 2001); zajedno s Umbertom Ecom postao je prvim inozemnim članom Akademije ruske književnosti u Moskvi (2011), a član je i Slavenske akademije sa sjedištem u bugarskoj Varni (od 2016) te Europske akademije Leonardo da Vinci sa sjedištem u francuskom Antibesu (od 2017). Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske od (1968) te niza drugih književnih, umjetničkih i znanstvenih društava.

Autor je više desetina pjesničkih zbirki i drugih književnih djela te književnoznanstvenih, povijesnoumjetničkih i likovnih monografija. Prevodi s engleskog, slovenskog, talijanskog, francuskog, ruskog i španjolskog jezika.

Održao je i više samostalnih izložbi slika.

Luko Paljetak umro je 12. svibnja 2024.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.