U znanstvenim krugovima nije baš uobičajeno nešto nazivati psihoterapijskim. Tako su, budući da teško prihvaćaju novosti, pojedinci bili zatečeni pojavom psihoterapijske pedagogije. Navikli smo, naime, na pojam psihodinamičkoga. No, psihodinamika označuje prihvaćanje načela nesvjesnoga u objašnjavanju pojedinoga područja ljudske djelatnosti.

Psihodinamika je dio tzv. rekonstrukcijske psihoterapije. Psihoterapija je širi pojam od psihodinamike. Ona obuhvaća, osim psihodinamike, teorijske stavove i praktična iskustva i onih psihoterapijskih tehnika kojima psihodinamika nije počelo praktičnoga rada. Ovdje pripadaju, primjerice, sugestivne i reedukativne psihoterapijske tehnike. Ovo se objašnjenje ne će zaplesti ako podrobnijim ispitivanjem otkrijemo da psihodinamike ima i u spomenutim dvjema skupinama psihoterapijskih tehnika. Pojam psihoterapijskoga, dakle, ne obuhvaća samo psihodinamička nego i druga postignuća psihoterapijske prakse. Na isti način psihoterapija asimilira dostignuća drugih medicinskih i nemedicinskih djelatnosti. Slijedom navedenoga, primijenjena se psihoterapija koristi psihoterapeutom kao osnovnim čimbenikom psihoterapije, a tehniku koju će primjenjivati stavlja u drugi plan.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.