Nagni se kroz prozor : Zbornik eventualizma
- Nakladnik: Celeber
- 11/2006.
- 215 str., meki uvez
- ISBN 9536825678
- Cijena: 10.49 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Pod nazivom Eventualisti krije se nova snaga hrvatske književnosti i pokret koji će zasigurno potaknuti dugoočekivanu smjenu generacija. Osmero mladih ljudi, od 18 do 28 godina, okupilo se oko zajedničkog manifesta i odlučilo objaviti zbornik pod nazivom «Nagni se kroz prozor», koji sadrži 32 kratke priče.
Njihova se proza do sada objavljivala po brojnim Internet stranicama i listovima kao što su Zarez, Vijenac, LibraLibera, Večernji list….
Manifest eventualizma:
Sve točke ovog manifesta su promjenjive u skladu s protjecanjem vremena i mijenjanjem svijeta. Ova nije.
Naša preokupacija je slobodni književni izraz. Ne zamaramo se formom, pretpostavljamo joj sadržaj.
Ovo je vrijeme svedostupnosti, površnosti i nametanja filozofije pragmatičnosti. Protiv njega se možemo boriti samo našim pisanjem.
Držimo se razumljivosti i jednostavnosti. Želimo biti pristupačni svima.
Naše teme su ono što smo čuli, vidjeli, doživjeli, ali dozvoljavamo si pisati i o onome o čemu ne znamo ništa.
Ne vjerujemo u žanrove. Smatramo ih nepotrebnima i ograničavajućima.
Odbijamo biti politički korektni. Politička korektnost je fašizam. Pišemo kao što mislimo, bez uljepšavanja.
Težimo univerzalnosti. Mogućnosti da se naše priče čitaju bez obzira na mjesto i vrijeme.
U vremenu jeftinih senzacija za književnost nema vremena. Onima koji nam posvete svoje vrijeme pružit ćemo sve ono čega su se zbog nas odrekli.
Eventualisti:
Dario Šarec: Biografije su nebitne. Zamislite da sam raščupani bezveznjak kojeg je na putu do videoteke pregazio FAP. Svi veliki pisci ionako postaju poznati tek posthumno.
Krešimir Dujmić: Rođen 1978. U najranijoj dobi preživio je strašnu nesreću koja ga je kao zla sudba pratila kroz čitav život, naime rođen je od roditelja koji nisu bili bogati. Ova tragedija se odrazila na njegov cjelokupan stil života i njegovo televizorom obilježeno djetinjstvo. Trauma prolaska kroz formalno obrazovanje, studij računarstva i na kraju svakodnevicu radnoga čovjeka, ostavile su na njemu svoj tužan podsjetnik. Kulminacija tog i takvog života bila je prije nekoliko godina kada je u studentskom domu bio osuđen na sobicu veličine manjeg kupatila, loše vino i društvo nesretnika slične sudbine, koji nisu imali ništa drugo osim samih sebe. Honorarima od knjige planira cijelu tu stvar stubokom izmijeniti.
Andrija Škare: Rođen u srpnju 1981. u Zagrebu. Živi od pisanja. I od pridruživanja pokretnih slika riječima. Prozu objavljivao svuda gdje je mogao i ponegdje gdje nije trebao. Završio fakultet, čak. Luta i o lutanjima izvještava. Nije previše ponosan na činjenicu da si je dobar s djevojkom iz susjedstva koja je poznata po pokazivanju svojih grudi.
Slavica Rojc: Rođena u travnju u Zagrebu, najviše voli mamu, Lelu i Ivicu. I Dedu.
Kruno Čudina: Rođen u Zagrebu, u mjesecu svibnju. Bavio se glazbom dugi niz godina; skladao i pisao stihove. To nije bilo dovoljno. Filozofija mu ne gine. Sa nekolicinom vjernih pristaša, suboraca (ODT – Osloboditelji dušne tamnice ) vježba i prakticira Wing Chun, staru borilačku vještinu, jedan od mnogih Gung – fu stilova, bori se protiv pragmatizma, proučava stare mističke zapise, ide posvuda u konstantnoj, nemirnoj potrazi za svim vrstama senzacija. Rado posjećuje i kavane, tamo pije, uči strane jezike i opušta se.
Piše romane, kratke priče, zapisuje senzacije. Čita ponekad te riječi javno. ’Noć je milost’ – moto je ODT-e i njegov osobni.
Ivan Turković - Krnjak: Rođen 1988. u Zagrebu, ima baku i djeda koji žive u zagrebačkim Utrinama. Nedavno je razmišljao o tome zašto piše. Ima još jednu baku koja dobar dio godine provodi na otoku Murteru. «Pišem zato jer mi se glavom provlače čudne misli. Osim toga, slabo se usmeno izražavam», odgovorio je sam sebi. Njegova baka zadnjih se mjeseci svim silama trudi oko pokvarenog bunara na otoku. «Osim toga, volim ostavljati tragove», mislio je Ivan dalje, «A volim i sebe.» Pa iako problem s bunarom još uvijek nije riješila, njegovu se baku bez dvojbe može nazvati energičnom ženom.
Mirna Bačun: Rođena je 1982. godine u Zagrebu. Ne pije kavu, ne nosi sunčane naočale i ne skida se u javnosti. Pjeva pod tušem i dok kuha. Voli kravate, šljokice, školjkice i ribu. Ne zna se dosađivati jer joj je to previše dosadno, ali voli spavati, dremuckati i ubijati oko.
Neven Vulić: Nema biografiju.
Njihova se proza do sada objavljivala po brojnim Internet stranicama i listovima kao što su Zarez, Vijenac, LibraLibera, Večernji list….
Manifest eventualizma:
Sve točke ovog manifesta su promjenjive u skladu s protjecanjem vremena i mijenjanjem svijeta. Ova nije.
Naša preokupacija je slobodni književni izraz. Ne zamaramo se formom, pretpostavljamo joj sadržaj.
Ovo je vrijeme svedostupnosti, površnosti i nametanja filozofije pragmatičnosti. Protiv njega se možemo boriti samo našim pisanjem.
Držimo se razumljivosti i jednostavnosti. Želimo biti pristupačni svima.
Naše teme su ono što smo čuli, vidjeli, doživjeli, ali dozvoljavamo si pisati i o onome o čemu ne znamo ništa.
Ne vjerujemo u žanrove. Smatramo ih nepotrebnima i ograničavajućima.
Odbijamo biti politički korektni. Politička korektnost je fašizam. Pišemo kao što mislimo, bez uljepšavanja.
Težimo univerzalnosti. Mogućnosti da se naše priče čitaju bez obzira na mjesto i vrijeme.
U vremenu jeftinih senzacija za književnost nema vremena. Onima koji nam posvete svoje vrijeme pružit ćemo sve ono čega su se zbog nas odrekli.
Eventualisti:
Dario Šarec: Biografije su nebitne. Zamislite da sam raščupani bezveznjak kojeg je na putu do videoteke pregazio FAP. Svi veliki pisci ionako postaju poznati tek posthumno.
Krešimir Dujmić: Rođen 1978. U najranijoj dobi preživio je strašnu nesreću koja ga je kao zla sudba pratila kroz čitav život, naime rođen je od roditelja koji nisu bili bogati. Ova tragedija se odrazila na njegov cjelokupan stil života i njegovo televizorom obilježeno djetinjstvo. Trauma prolaska kroz formalno obrazovanje, studij računarstva i na kraju svakodnevicu radnoga čovjeka, ostavile su na njemu svoj tužan podsjetnik. Kulminacija tog i takvog života bila je prije nekoliko godina kada je u studentskom domu bio osuđen na sobicu veličine manjeg kupatila, loše vino i društvo nesretnika slične sudbine, koji nisu imali ništa drugo osim samih sebe. Honorarima od knjige planira cijelu tu stvar stubokom izmijeniti.
Andrija Škare: Rođen u srpnju 1981. u Zagrebu. Živi od pisanja. I od pridruživanja pokretnih slika riječima. Prozu objavljivao svuda gdje je mogao i ponegdje gdje nije trebao. Završio fakultet, čak. Luta i o lutanjima izvještava. Nije previše ponosan na činjenicu da si je dobar s djevojkom iz susjedstva koja je poznata po pokazivanju svojih grudi.
Slavica Rojc: Rođena u travnju u Zagrebu, najviše voli mamu, Lelu i Ivicu. I Dedu.
Kruno Čudina: Rođen u Zagrebu, u mjesecu svibnju. Bavio se glazbom dugi niz godina; skladao i pisao stihove. To nije bilo dovoljno. Filozofija mu ne gine. Sa nekolicinom vjernih pristaša, suboraca (ODT – Osloboditelji dušne tamnice ) vježba i prakticira Wing Chun, staru borilačku vještinu, jedan od mnogih Gung – fu stilova, bori se protiv pragmatizma, proučava stare mističke zapise, ide posvuda u konstantnoj, nemirnoj potrazi za svim vrstama senzacija. Rado posjećuje i kavane, tamo pije, uči strane jezike i opušta se.
Piše romane, kratke priče, zapisuje senzacije. Čita ponekad te riječi javno. ’Noć je milost’ – moto je ODT-e i njegov osobni.
Ivan Turković - Krnjak: Rođen 1988. u Zagrebu, ima baku i djeda koji žive u zagrebačkim Utrinama. Nedavno je razmišljao o tome zašto piše. Ima još jednu baku koja dobar dio godine provodi na otoku Murteru. «Pišem zato jer mi se glavom provlače čudne misli. Osim toga, slabo se usmeno izražavam», odgovorio je sam sebi. Njegova baka zadnjih se mjeseci svim silama trudi oko pokvarenog bunara na otoku. «Osim toga, volim ostavljati tragove», mislio je Ivan dalje, «A volim i sebe.» Pa iako problem s bunarom još uvijek nije riješila, njegovu se baku bez dvojbe može nazvati energičnom ženom.
Mirna Bačun: Rođena je 1982. godine u Zagrebu. Ne pije kavu, ne nosi sunčane naočale i ne skida se u javnosti. Pjeva pod tušem i dok kuha. Voli kravate, šljokice, školjkice i ribu. Ne zna se dosađivati jer joj je to previše dosadno, ali voli spavati, dremuckati i ubijati oko.
Neven Vulić: Nema biografiju.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
