U biografiji našeg trenutačno najboljeg i najpopularnijeg rock benda, rock-kritičar Aleksandar Dragaš, vrlo vješto isprepliće svoje vlastito odrastanje i glazbeno sazrijevanje s glazbenim «odrastanjem» Hladnog piva. Hladno pivo je kvalitetom već odavno na samome vrhu, ali je u okruženju surovoga glazbenog primitivizma i potpune trivijalizacije mukotrpno prelazilo težak put od anonimnog punk banda iz Gajnica do statusa najvećeg rock benda u zemlji.

«Trening za umiranje» nije tipična rock biografija kakvu možda očekujete, a u kojoj niz relevantnih sugovornika više ili manje pametno zbori o vašem omiljenom punk-rock bandu iz Gajnica. Igrom slučaja, niz je godina Aleksandar Dragaš bio u neposrednoj blizini Hladnog piva, pa je shodno tome napisao posve subjektivnu knjigu o najdražem bandu u kojoj iznosi vlastita sjećanja o vremenu u kojem je s Hladnim pivom proveo kao njihov menadžer, vozač, diskograf, a ponekad, zvuči neskromno, ali istinito, "mentor" ili "stariji punk-rock brat", koji ih je s vremenom uputio u neke tajne punka, rocka, diskografije, menadžerstva i svega onoga što je bitno za jednu rock karijeru.

"Trening za umiranje" otkriva pozadinu nastajanja i uspjeha Hladnog piva, te pokušava oslikati što znači biti punk-rock band u ovim, za rock'n'roll nepogodnim krajevima koji su tijekom dobrog dijela karijere Hladnog piva bili zahvaćeni ratom, poraćem, tranzicijom, urušavanjem svih sustava vrijednosti, lažnim domoljubljem, uzdizanjem krim-miljea na pozicije novog «role-modela», pojavom nove buržoazije, uglavnom neosjetljive na sve i svakoga osim na svoj džep, zatiranjem pop-kulture kakvu smo imali, bolesnom ispolitiziranošću i najsitnijih detalja naših života, opijenošću masa nacijama i religijama kao okidačima najvećih zala na ovim prostorima, i tome slično.

U tom smislu ova knjiga, barem donekle, može poslužiti kao svojevrstan vodič ili ilustracija onima koji kane osnovati svoj band, što ovdje doista znači biti članom rock'n'roll banda. Ili poticaj onima koji su već osnovali band da ne odustanu od svojih želja, namjera, aspiracija, maštanja. Hladno pivo mnogo je puta moglo odustati od svega toga i nitko im ne bi imao pravo zamjeriti da su, kojim slučajem, odustali. Ali nisu, jer bili su čvršći od svega što im je stajalo na putu.

O svemu što su prošli od 1987. do danas govore upravo dečki iz Hladnog piva. Jer još aktivni članovi ipak najbolje znaju kako im je bilo na usponu od beznačajnog punk benda s ruba zagreba do pozicije jednog od najvećih rock bandova koje smo ikad imali.

Aleksandar Dragaš rođen je 1967. u Zagrebu. Svoj prvi tekst objavio je u Poletu 1985. g., a rock kritike, reportaže, eseje, biografske tekstove i intervjue objavljivao je u Studentskom listu, Ritmu, Heroini Novoj, Vjesniku, Nedjeljnoj Dalmaciji, Playboyu, FM-u, Jutarnjem listu i mnogim drugima. Godine 1989. s Antom Čikarom pokreće nezavisnu diskografsku kuću Search & Enjoy, a 1992. zajedno s Tomislavom Šunjićem osniva nezavisnu diskografsku etiketu T. R. I. P. Records za koju su, među ostalima, snimali Hladno pivo, Majke, Overflovv, Anesthesia, Laufer, Zadruga i mnogi drugi. Od 1994. do 1996. radi kao glazbeni urednik domaće rock i inozemne pop-rock glazbe u diskografskoj kući Croatia Records, a od 1996. do 2001. kao urednik domaćih izdanja i direktor marketinga u diskografskoj kući Dancing Bear. Od jeseni 2000. radi kao novinar Jutarnjeg lista.

Aleksandar Dragaš – novinar, publicist, diskograf, koncertni promotor – rođen je u Zagrebu, 16. siječnja 1967. Na Ekonomskom fakultetu početkom 1991. godine diplomirao je s temom „Nezavisni diskografski proizvod na domaćem tržištu". Prvi tekst objavio u Poletu, u siječnju 1985. Osim u Poletu, brojne pop i rock kritike, reportaže, eseje, izvještaje, temate, biografske tekstove i intervjue objavljivao je u mnogim domaćim i stranim tiskovinama (Studentski list, Quorum, Studio, Ritam, Heroina i Heroina Nova, Vjesnik, FM, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list, Glorija, Playboy, Time Out, Hi-Fi Media, Cantus...). Autor je preko 3000 novinskih tekstova objavljenih od 1985. do danas.

Godine 1989. pokreće nezavisnu diskografsku kuću Search & Enjoy za koju su snimali Obojeni program, Majke, Boye, Quod Massacre, Studeni Studeni, Sin Albert i Gregor Samsa. Godine 1992. osniva nezavisnu diskografsku etiketu T.R.I.P. za koju su snimali Hladno pivo, Majke, Overflow, Anesthesia, Laufer, Zadruga, The Stuff, Res Nullius i drugi. Od 1994. do 1996. bio je glazbeni urednik domaće rock glazbe i licencni urednik pop rock i jazz glazbe inozemnih diskografskih kompanija Warner Music i EMI u diskografskoj kući Croatia Records u kojoj usko surađuje sa Sinišom Škaricom te, između ostalih, uređuje izdanja Psihomodo Popa, Parnog valjka, Majki, Drage Mlinarca, Bijelog dugmeta, Laufera, Zadruge i Hladnog piva.

Uređivao je i vodio glazbene emisije na Radiju 101 i Radiju 1 te na Hrvatskom radiju posvećene najzanimljivijim recentnim albumima svjetske i domaće glazbene produkcije uz podsjećanje na antologijska i manje poznata djela popularne glazbe. U Hrvatskoj i Sloveniji organizirao je više od sto klupskih koncerata domaćih i inozemnih izvođača.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.