Igor Mandić
Notes Igora Mandića : Iz VUS-a 1968.-1972.
- Nakladnik: Matica hrvatska
- 02/2008.
- 625 str. , tvrdi uvez
- ISBN 9789531507851
- Cijena: 38.49 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
U vrijeme kada bilo kakva novinska kritika predstavlja medijski eksces, mlađim se generacijama može činiti nestvarnim golem utjecaj i široki odjek novinskih kritika što ih je Igor Mandić - u počecima autorske kolumne u hrvatskoj publicistici - objavljivao u zagrebačkome visokonakladnom tjedniku »Vjesnik u srijedu« (VUS) od 1968. do 1972.
Sve kritike su se tada pisale po ulagivačkom kolektivnom kriteriju, često iz usluga. U svim sredinama je to bilo potpuno isto. Trebao je neko doći da probije glavom zid, kaže Igor Mandić u jednome novinskom razgovoru. I doista, u 164 teksta, objavljenih u «Notesu», rubrici oštrog pera i zdravog razuma, autor polemički i kritički piše o fenomenima i aktualnostima tadašnjega kulturnog i društvenog života, snimajući našu aktualnost iz jednoga osobnog, iščašenog, neformalnog, subjektivnog, neubičajenog rakursa.
Zahvaljujući borbenome stajalištu, odličnoj naobrazbi, intelektualnoj drskosti, mediteranskome temperamentu i principu da polemičar ne smije previše ozbiljno shvaćati ni sebe ni bitku, Mandić, kako pišu mnogi čitatelji VUS-a, beskompromisno, žestoko i nemilice, s finim začinima ironije i sarkazma, šiba po glupostima svakojake vrste.
Naravno, Mandićevi tekstovi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. U rubrici VUS u ogledalu, u kojoj se objavljuju pisma čitatelja, a čiji se dijelovi objavljuju i u ovoj knjizi, Mandićevi su tekstovi glavna tema, pa se preko Mandićevih leđa međusobno svađaju i čitatelji sâmi! Oni primjećuju: Mandićevim su kritikama pogođeni ponajprije snobovi, naftalinci, mudrijaši, tzv. velikani naše kulture, čija se veličina mjeri ponajprije količinom taštine koju pokazuju.
Drugi tvrde: Mandić je profesinalna svađalica, gnjevni mladac, umišljena veličina koja si dopušta da o svemu sve zna i najbolje sudi. Ako ne želite vječno biti kritičarski kalifa, uvijek spreman na usluge veličinama, piše Igor Mandić, ako udarite svojim putem, mnogi će od vas ubrzo okrenuti glavu. Nije stoga slučajno što su aktivni, polemički, nepoštedni kritičari u nas kratka vijeka.
***
Igor Mandić, književnik, esejist, feljtonist, polemičar, glazbeni i književni kritičar, rođen je 1939. u Šibeniku. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti. Od 1966. književni je i glazbeni kritičar u »Vjesniku«, od 1968-1972. kolumnist »Vjesnika u srijedu« te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim »Vjesnikovim« izdanjima. U razdoblju od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za »Slobodnu Dalmaciju«, a 1997. prešao je u slobodne umjetnike. Bio je glavni urednik »Vjesnika« 2000.
Objavljuje književne kritike, socio-kulturološke feljtone i eseje, a svojim je polemičkim tekstovima značajno obilježio publicistiku 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Dugogodišnji je suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja.
Sve kritike su se tada pisale po ulagivačkom kolektivnom kriteriju, često iz usluga. U svim sredinama je to bilo potpuno isto. Trebao je neko doći da probije glavom zid, kaže Igor Mandić u jednome novinskom razgovoru. I doista, u 164 teksta, objavljenih u «Notesu», rubrici oštrog pera i zdravog razuma, autor polemički i kritički piše o fenomenima i aktualnostima tadašnjega kulturnog i društvenog života, snimajući našu aktualnost iz jednoga osobnog, iščašenog, neformalnog, subjektivnog, neubičajenog rakursa.
Zahvaljujući borbenome stajalištu, odličnoj naobrazbi, intelektualnoj drskosti, mediteranskome temperamentu i principu da polemičar ne smije previše ozbiljno shvaćati ni sebe ni bitku, Mandić, kako pišu mnogi čitatelji VUS-a, beskompromisno, žestoko i nemilice, s finim začinima ironije i sarkazma, šiba po glupostima svakojake vrste.
Naravno, Mandićevi tekstovi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. U rubrici VUS u ogledalu, u kojoj se objavljuju pisma čitatelja, a čiji se dijelovi objavljuju i u ovoj knjizi, Mandićevi su tekstovi glavna tema, pa se preko Mandićevih leđa međusobno svađaju i čitatelji sâmi! Oni primjećuju: Mandićevim su kritikama pogođeni ponajprije snobovi, naftalinci, mudrijaši, tzv. velikani naše kulture, čija se veličina mjeri ponajprije količinom taštine koju pokazuju.
Drugi tvrde: Mandić je profesinalna svađalica, gnjevni mladac, umišljena veličina koja si dopušta da o svemu sve zna i najbolje sudi. Ako ne želite vječno biti kritičarski kalifa, uvijek spreman na usluge veličinama, piše Igor Mandić, ako udarite svojim putem, mnogi će od vas ubrzo okrenuti glavu. Nije stoga slučajno što su aktivni, polemički, nepoštedni kritičari u nas kratka vijeka.
***
Igor Mandić, književnik, esejist, feljtonist, polemičar, glazbeni i književni kritičar, rođen je 1939. u Šibeniku. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti. Od 1966. književni je i glazbeni kritičar u »Vjesniku«, od 1968-1972. kolumnist »Vjesnika u srijedu« te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim »Vjesnikovim« izdanjima. U razdoblju od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za »Slobodnu Dalmaciju«, a 1997. prešao je u slobodne umjetnike. Bio je glavni urednik »Vjesnika« 2000.
Objavljuje književne kritike, socio-kulturološke feljtone i eseje, a svojim je polemičkim tekstovima značajno obilježio publicistiku 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Dugogodišnji je suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
