"Htjela sam govoriti, pisati o svom ocu, o njegovu životu i o distanci koja se pojavila između nas kad sam ušla u pubertet. Bila je to klasna distanca, ali osobita, za koju nema naziva. Poput razdvojene ljubavi. Zatim sam počela pisati roman u kojem je on bio glavni lik. Osjećaj gađenja usred pripovijedanja. Odnedavna znam da roman nije moguć. Da bih prikazala život koji je bio podvrgnut nužnosti, nemam prava zauzeti ponajprije umjetničko stajalište ni nastojati da napišem nešto 'oduševljavajuće' ili 'dirljivo'. Prikupit ću očeve riječi, geste, sklonosti, markantne činjenice njegova života, sve objektivne znakove života u kojem sam i ja sudjelovala. Nikakve poezije sjećanja ni vedre poruge. Prirodno mi dolazi plosnato pisanje, isto onakvo kakvim sam se svojedobno služila kako bih roditeljima priopćila najvažnije novosti."

U potrazi za objektivnošću, za nepristranom književnom obradom teme koja joj je vrlo važna, Ernaux je u ovoj autobiografskoj pripovijesti odabrala pristup koji, na prvi pogled, nije "pristup srca". Rezultat je međutim sve samo ne "plosnat". Čitatelj dobiva dojam kako je velika snaga priče upravo posljedica autoričine odluke da svjesno izbjegava efekte i odbija "pisati dirljivo". Pred nama, takoreći u natuknicama, prolazi gotovo cijelo 20. stoljeće, borba jedne obitelji za bolje mjesto u životu kroz neimaštinu, ratove, manjak obrazovanja, i sve posljedice što ih uspjesi (ili neuspjesi) u toj borbi imaju za odnose među generacijama. Univerzalnija tema teško se može zamisliti.

***

Annie Ernaux (1940), vrlo cijenjena suvremena francuska spisateljica. Profesorica je suvremene književnosti, a dosad je objavila sljedeća djela (sva u izdanju Gallimarda): «Les armoires vides» (Prazni ormari, 1974); «Ce qu'ils disent ou rien» (Ono što oni kažu ili ništa, 1977); «La femme gelée» (Smrznuta žena, 1981); «La place» (Mjesto, 1984); «Une femme» (Jedna žena, 1989); «Passion simple» (Jednostavna strast, 1992); «Journal du dehors» (Dnevnik izvana, 1993); «La honte» (Sram, 1997); «Je ne suis pas sortie de ma nuit» (Nisam izašla iz svoje noći, 1997); «La vie extérieure» (Vanjski život, 2000); «L'événement» (Događaj, 2000); «Se perdre» (Gubiti se, 2001); «L'occupation» (Okupacija, 2002); «L'usage de la photo» (Upotreba fotografije, 2005). Njezin najnoviji roman «Les années» (Godine, 2008) u Francuskoj su vrlo dobro prihvatili i čitatelji i književna kritika.Za knjigu «Mjesto», koja je prevedena na čak četrnaest jezika, 1984. je godine dobila nagradu Renaudot.

Annie Ernaux rođena je 1940. u francuskoj pokrajini Normandiji gdje je u rodnome Lillebonneu i potom u Yvetotu provela djetinjstvo. Studirala je na Sveučilištu u Rouenu te mnogo godina radila kao profesorica književnosti u srednjoj školi te u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Uz učiteljski posao pisala je i sedamdesetih počela objavljivati svoje prve knjige koje su vrlo brzo stekle poklonike. Danas se smatra suvremenim klasikom i jednim od najvažnijih i najangažiranijih glasova francuske književne i kulturne scene, a njezino se djelo proučava na katedrama za književnost diljem svijeta. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji "Quarto" čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku.  

Za svoj je opus, koji čini preko dvadeset naslova, objavljivanih na brojnim svjetskim jezicima, primila niz istaknutih nagrada. Dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 2022. "za hrabrost i kliničku pronicavost kojima na vidjelo iznosi ishodišta osobnog sjećanja, ono što ga otuđuje i što ga u kolektivnome sputava".

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.