Godina je 1931. U New Yorku izdavač Alfred A. Knopf objavljuje knjižicu "Zemaljski bogovi" (The Earth Gods), s izvrsnim, originalnim crtežima autora knjige. Autor knjige, Knopfov sugrađanin, libanonski pjesnik, prozaist, esejist i pripovjedač Halil Džubran (1883-1931) svjestan je da objavljuje svoje posljednje djelo: dva tjedna poslije, shrvan bolestima koje se tako rado uvlače pjesnicima pod kožu - cirozom jetre i tuberkulozom - Džubran umire, ostavljajući iza sebe djela koja su u svojim najboljim dionicama prožeta svevremenski važećim mislima o ljudskoj sudbini.

Ni spjev "Zemaljski bogovi", spiritualno djelo o ljubavi (ljudskoj i božanskoj) kao najvažnijem životnom principu, nije lišeno takvih mudrosti. A da bi došao do takva principa, Džubran kao središnje sadržajno tkivo poeme nudi prepirku triju božanstava: dva potpuno sebična, samodostatna i prema čovjeku potpuno ravnodušna boga te njihova oponenta, boga što osjeća i suosjeća za ljudski rod.

Rodio se u Bechariju, u malom planinskom selu u Libanonu. Za rana pokazuje talente za slikanje, modeliranje i pisanje. U 12. godina s majkom je emigrirao u Ameriku. Od 1896-1901. godine s prekidima je boravio u Beirutu izučavajući arapski jezik i književnost. Bavi se slikanjem. 1904. ima svoju prvu izložbu u Bostonu. Njegova prva knjiga "Al-Musiqa" (1905) bila je o glazbi. Slijedile su dvije zbirke kratkih priča i novela 1912. godine. Od 1908 - 1910. boravi u Parizu gdje studira umjetnost sa Augustom Rodinom. 1912. vraća se u New York gdje se potpuno posvećuje pisanju i slikanju.

Njegovi prvi književni uraci pisani su na arapskom jeziku čime je izvršio veliki utjecaj na stvaranje moderne arapske književnosti. Najistaknutiji je pripadnik književne škole arapskog iseljeništva u SAD-u (mahdžer) i jedan od osnivača Udruge pera (al-Ra-bita alqalamiyya), koja je okupila vodeće sirijsko-libanonske emigrantske pisce.

Od prve zbirke pripovijedaka "Nimfe s livada" ("Ara 'is al-murug", 1906) i kratkih lirskih zapisa "Suza i osmijeh" ("Dam 'a wa- btisama", 1914), svoju je poetiku gradio na temeljima američkog transcendentalizma i europskog romantizma, osobito lirike W. Blakea. Njegovo djelo snažno prožima osebujna religioznost bliska misticizmu. Sjedinjuje krsćansko i islamsko učenje s vjerovanjem u seobu duša i reinkarnaciju. Zbog protuklerikalnih stavova je izopćen iz crkve, a zbirka pripovijedaka "Pobunjeni duhovi" ("al-Arwah al-mutamarrida", 1908), u kojoj napada krute tradicionalne stege, javno je spaljena u Beirutu.
Od 1920-ih god. Pisao je većinom na engleskom jeziku: "Luđak" ("The Madman", 1918), "Prethodnik" ("The Forerunner", 1920). "Pijesak i pjena" ("Sand and Foam", 1926) "Isus sin Čovječji" ("Jesus son of Man", 1928) i dr.

Svjetsku slavu je stekao "Prorokom" ("The Prophet", 1923), djelom propovjedničkog izraza obojena retorikom "Kur 'ana" i "Biblije", a ponajviše Nietzscheovim djelom "Tako je govorio Zaratustra". Stvaralaštvom u kojem se plodno prožimlju zapadno i orijentalno naslijeđe te pobunjeničkim odnosom prema tradicionalističkoj poetici, Džubran je pridonio okončanju neoklasicizma u arapskoj književnosti te izvršio velik utjecaj na američku pop kulturu.

Umro je od bolesti jetre, vjerojatno uzrokovane alkoholizmom. Njegovo tijelo je pokopano u Libanonu gdje je kasnije, pored njegove grobnice osnovan muzej The Gibran Museum. Prava na sve svoje knjige ostavio je svome rodnom selu.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.