Nakon višestruko nagrađivanog znanstvenoga bestselera "Od Bacha do Bauhausa" u kojem je ponudio sintezu povijesti njemačke kulture, Viktor Žmegač napisao je još jedno vrhunsko djelo, sustavni prikaz razvoja novije europske glazbe od baroka do sredine 20. stoljeća.

Nova knjiga "Majstori europske glazbe od baroka do sredine 20. stoljeća", dakle od Vivaldija i Bacha do Schönberga i Stravinskoga, zasnovana je metodološki drukčije nego većina tradicionalnih prikaza. U analize djela velikih majstora, uglavnom talijanskih, njemačkih, austrijskih, francuskih i ruskih, Viktor Žmegač utkao je prikaze društvenih temelja glazbene prakse, dakle sociološki pristup, podatke o kulturnoj povijesti Europe, u ograničenu opsegu i biografske sastavnice, no samo ondje gdje su one važne za razumijevanje stvaralaštva.

Usto je pratio odnose između glazbe, književnosti te kazališne i likovne umjetnosti. Wagner i Verdi nezamislivi su bez kazališnih elemenata, a Debussy i poezija zaslužuju posebnu pozornost. Isto vrijedi za Schönberga, Berga i Stravinskoga s različitih gledišta.
 Iako izbor majstora poput Bacha, Mozarta, Beethovena, Wagnera, Verdija, Mahlera, Debussyja, Schönberga, Bartóka, Stravinskog i drugih velikana europske glazbe ne može biti oslobođen subjektivnosti, Žmegač se u vlastitu izboru ponajprije oslanja na kanonska mjerila glazbene jedinstvenosti stvaralačke ličnosti, njezina značenja za stilsku povijest i njezine životnosti u svjetskoj glazbi.

Opsežno djelo na više od 900 stranica osvjetljava specifične umjetničke postupke navedenih majstora, stavljajući njihova djela u kontekst općih estetskih i društvenih kretanja. Uz pomne analize, knjiga sadrži i prikaze mijena u razvoju glazbenog života velikih europskih gradova.

Knjiga je pisana na razini suvremenih znanstvenih istraživanja u svijetu, ali unatoč stručnom diskursu, svojom pristupačnošću teži i širem krugu čitatelja pa je s lakoćom mogu čitati svi ljubitelji glazbe.

Viktor Žmegač, akademik, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, germanist europskoga glasa, kroatist, muzikolog i književnik rođen je 1929. u Slatini. Doktorat znanosti stekao je godine 1959, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. radio je kao redoviti profesor njemačke književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Povremeno gostuje na stranim sveučilištima. Objavio je dvadesetak knjiga u zemlji i inozemstvu. Redoviti je član HAZU, inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europaea u Londonu. Dobitnik je brojnih hrvatskih i inozemnih nagrada.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.