Viktor Žmegač
Bečka moderna : Portret jedne kulture (Drugo, prošireno izdanje)
- Nakladnik: Matica hrvatska
- 11/2012.
- 340 str., tvrdi uvez s ovitkom
- ISBN 9789531509695
- Cijena: 21.24 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
"'Coincidentia oppositorum', jedinstvo suprotnosti, pojam je europske filozofije u razdoblju između srednjovjekovlja i renesanse. Shvati li se on u općenitom smislu, bit će zacijelo jedan od glavnih znamena bečke moderne. Prividno je proturječan znak duhovne dosljednosti upravo u tome što se intelektualne i umjetničke težnje nisu smirile u kompromisu i suglasju, nego su bile postojane u svojim oprekama, tvoreći kulturu koje je nezaboravna po raznolikosti koja se opire formuli".
Tako zaključuje Viktor Žmegač svoju studiju o bečkoj moderni, koju će pobliže odrediti i podnasloviti kao portret jedne kulture. Jedna će kritičarka Žmegačevu studiju - imajući u vidu njezin podnaslov - nazvati portretom za uživanje te knjigom koja nam je nedostajala.
**
Nazvao sam knjigu o glasovitom, u cijelom svijetu poznatom razdoblju bečke umjetnosti i znanosti "portret jedne kulture". Portret,
izveden likovno ili književno, pretpostavlja pristup koji, u načelu, teži za ravnotežom objektivnosti i subjektivnosti. Zbog udjela osobne vizure vrijedi pravilo: koliko portretista toliko portreta, bio sadržaj i posve istovjetan. Poznavatelji drugih djela o bečkoj moderni znat će prosuditi u čemu su posebnosti ovdje izvedenoga por treta. Rabim općeniti pojam "kultura" stoga što bečka moderna ima toliko lica da izmiče pojmu "pokret" ili srodnim nazivima. Sponu između raznorodnih fenomena u umjetnosti, filozofiji i znanosti tvore grad i razdoblje. No te odrednice bile su toliko snažne da su u obilju misli, motiva i stilova prepoznatljive neke konstante koje bečkoj kulturi epohe daju posebno obilježje. Te konstante, imenovane u kazalu, prikazuje ovaj portret.
Bečka je moderna odavna sadržaj hrvatske kulturne svijesti. Stoga nije potrebno obrazlagati potrebu za takvom knjigom. Ona, međutim, ne želi samo podsjetiti na zajedničku prošlost; ona tu prošlost teži prikazati u današnjem svjetlu i upozoriti na sastavnice bečke kulture koje dosad nisu privlačile sustavnu pozornost naše publicistike. Poput drugih knjiga o toj temi, i ova studija nastoji pružiti uvid u spregu različitih područja kulture. Izazov je bio upravo u namjeri da se potraže zajedničke tendencije – ali i zajedničke antinomije – u raznovrsnim oblicima stvaralaštva i spoznaje.
Ali interdisciplinarnost ne smije biti svaštarstvo. Tko traži obavijest o svemu i svačemu, slikovito rečeno: telefonsku knjigu bečke moderne, s podacima o svim djelima i svim životopisima, neka posegne za nekom drugom knjigom – ako je nađe. Narav je studije, u osnovi, tematološka: spoznajni su cilj temeljne kulturne predodžbe epohe, a sto ga i mentalitet koji prožima stilske postupke. Domaćim su čitateljima vjerojatno već poznate knjige poput Johnstonove i Schorskeove. Smatram da je poželjna usporedba između – raznovrsnih – pristupa u djelima tih autora i usmjerenja moje knjige. Bit će svakako korisno čitati ih u skladu s načelom komplementarnosti.
(V. Žmegač, iz Predgovora 1. izdanju)
**
Drago mi je što je iz krugova znalaca u javnosti potekla želja da se ova knjiga nakon gotovo dvadeset i pet godina ponovno objavi. Iskoristio sam priliku i znatno je proširio. Uz dopune postojećim prikazima napisao sam, ne mijenjajući koncepciju, osvrte na pojave i ličnosti kojima je također mjesto u kronotipu bečke moderne. To se osobito odnosi na kazališno stvaralaštvo Maxa Reinhardta, na psihologiju Alfreda Adlera, kojemu je u povijesno-problemskom pogledu mjesto uz Freuda, na Mahlerova suvremenika a donekle i srodnika Huga Wolfa, na bečki krug povjesničara umjetnosti, te na skupinu neopozitivističkih filozofa koja je u povijest znanosti ušla pod nazivom Wiener Kreis.
(V. Žmegač, iz Predgovora 2. izdanju)
Tako zaključuje Viktor Žmegač svoju studiju o bečkoj moderni, koju će pobliže odrediti i podnasloviti kao portret jedne kulture. Jedna će kritičarka Žmegačevu studiju - imajući u vidu njezin podnaslov - nazvati portretom za uživanje te knjigom koja nam je nedostajala.
**
Nazvao sam knjigu o glasovitom, u cijelom svijetu poznatom razdoblju bečke umjetnosti i znanosti "portret jedne kulture". Portret,
izveden likovno ili književno, pretpostavlja pristup koji, u načelu, teži za ravnotežom objektivnosti i subjektivnosti. Zbog udjela osobne vizure vrijedi pravilo: koliko portretista toliko portreta, bio sadržaj i posve istovjetan. Poznavatelji drugih djela o bečkoj moderni znat će prosuditi u čemu su posebnosti ovdje izvedenoga por treta. Rabim općeniti pojam "kultura" stoga što bečka moderna ima toliko lica da izmiče pojmu "pokret" ili srodnim nazivima. Sponu između raznorodnih fenomena u umjetnosti, filozofiji i znanosti tvore grad i razdoblje. No te odrednice bile su toliko snažne da su u obilju misli, motiva i stilova prepoznatljive neke konstante koje bečkoj kulturi epohe daju posebno obilježje. Te konstante, imenovane u kazalu, prikazuje ovaj portret.
Bečka je moderna odavna sadržaj hrvatske kulturne svijesti. Stoga nije potrebno obrazlagati potrebu za takvom knjigom. Ona, međutim, ne želi samo podsjetiti na zajedničku prošlost; ona tu prošlost teži prikazati u današnjem svjetlu i upozoriti na sastavnice bečke kulture koje dosad nisu privlačile sustavnu pozornost naše publicistike. Poput drugih knjiga o toj temi, i ova studija nastoji pružiti uvid u spregu različitih područja kulture. Izazov je bio upravo u namjeri da se potraže zajedničke tendencije – ali i zajedničke antinomije – u raznovrsnim oblicima stvaralaštva i spoznaje.
Ali interdisciplinarnost ne smije biti svaštarstvo. Tko traži obavijest o svemu i svačemu, slikovito rečeno: telefonsku knjigu bečke moderne, s podacima o svim djelima i svim životopisima, neka posegne za nekom drugom knjigom – ako je nađe. Narav je studije, u osnovi, tematološka: spoznajni su cilj temeljne kulturne predodžbe epohe, a sto ga i mentalitet koji prožima stilske postupke. Domaćim su čitateljima vjerojatno već poznate knjige poput Johnstonove i Schorskeove. Smatram da je poželjna usporedba između – raznovrsnih – pristupa u djelima tih autora i usmjerenja moje knjige. Bit će svakako korisno čitati ih u skladu s načelom komplementarnosti.
(V. Žmegač, iz Predgovora 1. izdanju)
**
Drago mi je što je iz krugova znalaca u javnosti potekla želja da se ova knjiga nakon gotovo dvadeset i pet godina ponovno objavi. Iskoristio sam priliku i znatno je proširio. Uz dopune postojećim prikazima napisao sam, ne mijenjajući koncepciju, osvrte na pojave i ličnosti kojima je također mjesto u kronotipu bečke moderne. To se osobito odnosi na kazališno stvaralaštvo Maxa Reinhardta, na psihologiju Alfreda Adlera, kojemu je u povijesno-problemskom pogledu mjesto uz Freuda, na Mahlerova suvremenika a donekle i srodnika Huga Wolfa, na bečki krug povjesničara umjetnosti, te na skupinu neopozitivističkih filozofa koja je u povijest znanosti ušla pod nazivom Wiener Kreis.
(V. Žmegač, iz Predgovora 2. izdanju)
Viktor Žmegač, akademik, professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu, germanist europskoga glasa, kroatist, muzikolog i književnik rođen je 1929. u Slatini. Doktorat znanosti stekao je godine 1959, a od 1971. pa sve do umirovljenja 1999. radio je kao redoviti profesor njemačke književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Povremeno gostuje na stranim sveučilištima. Objavio je dvadesetak knjiga u zemlji i inozemstvu. Redoviti je član HAZU, inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenoga društva Academia Europaea u Londonu. Dobitnik je brojnih hrvatskih i inozemnih nagrada.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
