Romanom „Žene mojega oca“ Agualusa nastavlja kritički i ironički osvrt na rodnu Angolu. Struktura romana pokazuje smirenu virtuoznost, u njemu se miješaju stvarne osobe (među njima i sam Agualusa), tekstovi koji hine vjerodostojnost (stranice dnevnika, ulomci iz pisama, snimke), pjesme iz kolonijalnog doba, književni citati (Kapuscinski, Pessoa, itd), u jednom elegantnom "patchworku".

Ovaj je roman odiseja po fizičkom i ljudskom zemljovidu Afrike. (Pedro Mexia, lisabonski dnevnik Público)

U „Ženama mojega oca“ Agualusa je napravio "road movie" u obliku romana. Pisac putuje po jugu Afrike s engleskom redateljicom Karen Boswall, koja živi u Mozambiku. Namjera im je napisati scenarij za film, ali ono što je trebalo biti scenarij postao je roman.

Poglavlja koja pripovijedaju o putovanju junakinje Laurentine isprepletena su s poglavljima stvarnog putovanja samoga autora. U samom romanu nalazi se njegov proces stvaranja. (Gisela Anauate, Época)

José Eduardo Agualusa rođen je 1960. u gradu Huambu u Angoli. Radi kao novinar. Knjige su mu prevedene na više od dvadeset jezika. "U mojoj zemlji stvarnost je moćnija od fikcije", napominje Agualusa, koji je mnoge neobične slučajeve pretočio u književnost, stvorivši snažne likove i zanimljive zaplete u svojim knjigama. Prema mnogim njegovim knjigama snimljeni su, ili se tek snimaju filmovi. Lula Buarque de Hollanda režira film prema romanu "Prodavač prošlosti", a Belisário Franca film prema romanu "Kreolska nacija". Engleskinja Karen Boswall, koja živi u Mozambiku, režirat će film prema romanu "Žene mojega oca", u kojem se i sama pojavljuje. A Portugalka Joana Porto priprema film prema romanu "Kišno razdoblje".

Dosad je objavio više od desetak proznih djela: "A Conjura" (Zavjera), 1989., Nagrada Revelação Sonangol, "A Feira dos Assombrados" (Sajam zapanjenih), 1992., "Estação das chuvas" (Kišno razdoblje), 1996., "Nação Crioula: a correspondência secreta de Fradique Mendes" (Kreolska nacija: tajna prepiska Fradiquea Mendesa), 1997. - glavna nagrada za književnost RTP, "Fronteiras Perdidas, Contos para viajar" (Izgubljene granice, priče za putovanje), 1999. - glavna nagrada za pripovijetku Portugalskog društva pisaca, "A Substância do Amor e Outras Crônicas" (Srž ljubavi i druge kronike), 2000., "Estranhões e Bizarrocos" (Čudnice i Bizarnice), 2000. - glavna nagrada za ilustraciju portugalskog instituta za knjigu i knjižnice, glavna nagrada za dječju književnost fondacije “Calouste Gulbenkian”, "O homem que parecia um domingo" (Čovjek koji je izgledao kao nedjelja), 2002., "O ano em que o Zumbi tomou o rio" (Godina u kojoj je Zumbi zaposjeo rijeku), 2002., "Catálogo de Sombras" (Katalog sjena), 2003., "Vendedor de Passados" (Prodavač prošlosti), 2004. - nagrada britanskog časopisa Independent, "Os passageiros em trânsito" (Tranzitni putnici), 2006., "As mulheres do meu pai" (Žene mojega oca), 2007., "O Barroco Tropical" (Tropski barok), 2009.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.