Alenka Zupančič propituje kako psihoanaliza i filozofija mogu pomoći razumijevanju logike i taktike komedije te kako komedija može pomoći i filozofiji i psihoanalizi da prepoznaju neke ključne mehanizme i oblike nestalnosti onoga što obično nazivamo ljudskom prirodom.

Komediju je teško usustaviti jer se temelji na uključivanju iznimke kao vlastita pogonskog stroja. Istraživajući načine na koje komedija artikulira i ponavlja tu nerješivu enigmu, Alenka Zupančič svoje čitanje zasniva na radu i izvedbama cijelog niza filozofa, komičara te stvarnih i izmišljenih komičnih likova: Aristofan, Moliere, Hegel, Freud, Bergson, Lacan, George W. Bush, Borat, Hamlet te Mujo i Haso.

Pritom ona nastoji razgraničiti komediju od ideologizirane i "naturalizirane" veselosti. Istinska, subverzivna komedija, izbija kao kratki spoj, eksplozivna veza heterogenih poredaka. Ova studija, u tom smislu, analizira procese i modele rada komedije koji omogućuju da se "uljez ubaci" u naše osigurane redove.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.