Alain Badiou
Nicolas Truong
Pohvala ljubavi
- Nakladnik: Meandarmedia
- Prijevod: Martina Kramer
- 10/2011.
- 96 str., meki uvez s klapnama
- ISBN 9789537355937
- Cijena: 9.16 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Alain Badiou (1937, Rabat) jedan je od najglasovitijih francuskih filozofa, pisac i profesor emeritus na prestižnoj pariškoj školi Ecole Normale Superieure. Nicolas Truong (1967, Pariz) novinar je u Le Mondeu, savjetnik redakcije Philosophie magazine, pokretač časopisa Lettre, a od 2004. vodi razgovore s intelektualcima u okviru programa "Teatar ideja" u Avignonu.
Knjiga "Pohvala ljubavi" donosi razgovor Nicolasa Truonga s Alainom Badiouom o vječnoj inspirativnoj temi - ljubavi.
Nicolas Truong: Prema vašemu mišljenju, ljubav se ne svodi na susret, već se ostvaruje u trajanju. Zašto odbijate koncepciju ljubavnoga stapanja?
Alain Badiou: Mislim da postoji jedna još uvijek vrlo prisutna romantična koncepcija ljubavi, koja se iscrpljuje u samome susretu. Prema njoj, ljubav istovremeno izgara, troši se i crpi u susretu, u jednom magičnom trenutku izvan svijeta kakav jest. Tu se događa nešto poput čuda, neki intenzitet postojanja, strastveno stapanje. No kada se stvari događaju tako, ne radi se o "sceni za Dvoje", već o "sceni za Jednoga". To je stapajuća koncepcija ljubavi: dvoje se ljubavnika srelo i dogodilo se nešto kao heroizam Jednoga protiv svijeta. Možemo primijetiti da u romantičnoj mitologiji taj stupanj stapanja vrlo često vodi u smrt. Postoji intimna i duboka veza između ljubavi i smrti, a vrhunac su takve veze bez sumnje Tristan i Izolda Richarda Wagnera, jer ljubav se iscrpila u izuzetnom i neizrecivom trenutku susreta, nakon čega se nemoguće vratiti u svijet koji ostaje izvan tog odnosa.
Mislim da tu radikalnu romantičnu koncepciju treba odbaciti. Ona ima izvanrednu umjetničku ljepotu, ali po mojemu mišljenju i jednu ozbiljnu egzistencijalnu manu. Mislim da je treba smatrati snažnim umjetničkim mitom, ali ne i istinskom filozofijom ljubavi. Jer ljubav se, napokon, događa u svijetu. Taj događaj nije bio predvidiv ili proračun-ljiv prema zakonima svijeta. Ništa nije omogućilo pripremu susreta - pa ni Meetic, čak ni nakon dugih prethodnih chatova - jer zapravo, u trenutku kada se vidimo, vidimo se, to je nezamjenjivo!
No ljubav se ne može svesti na susret, jer ona je izgradnja. Enigma misli o ljubavi jest pitanje trajanja koje ju ostvaruje. Najzanimljivija točka, ustvari, nije pitanje ekstaze početaka. Ekstaza početaka postoji, ali ljubav je prije svega trajna konstrukcija. Recimo daje ljubav uporna avantura. Avanturistička je strana nužna, ali tako je i s upornošću. Odustati kod prve prepreke, pri prvoj ozbiljnoj nesuglasici, prvim problemima, samo je izobličenje ljubavi.
Prava je ljubav ona koja trajno trijumfira, ponekad i teško, nad preprekama koje joj postavljaju prostor, svijet i vrijeme.
Knjiga "Pohvala ljubavi" donosi razgovor Nicolasa Truonga s Alainom Badiouom o vječnoj inspirativnoj temi - ljubavi.
Nicolas Truong: Prema vašemu mišljenju, ljubav se ne svodi na susret, već se ostvaruje u trajanju. Zašto odbijate koncepciju ljubavnoga stapanja?
Alain Badiou: Mislim da postoji jedna još uvijek vrlo prisutna romantična koncepcija ljubavi, koja se iscrpljuje u samome susretu. Prema njoj, ljubav istovremeno izgara, troši se i crpi u susretu, u jednom magičnom trenutku izvan svijeta kakav jest. Tu se događa nešto poput čuda, neki intenzitet postojanja, strastveno stapanje. No kada se stvari događaju tako, ne radi se o "sceni za Dvoje", već o "sceni za Jednoga". To je stapajuća koncepcija ljubavi: dvoje se ljubavnika srelo i dogodilo se nešto kao heroizam Jednoga protiv svijeta. Možemo primijetiti da u romantičnoj mitologiji taj stupanj stapanja vrlo često vodi u smrt. Postoji intimna i duboka veza između ljubavi i smrti, a vrhunac su takve veze bez sumnje Tristan i Izolda Richarda Wagnera, jer ljubav se iscrpila u izuzetnom i neizrecivom trenutku susreta, nakon čega se nemoguće vratiti u svijet koji ostaje izvan tog odnosa.
Mislim da tu radikalnu romantičnu koncepciju treba odbaciti. Ona ima izvanrednu umjetničku ljepotu, ali po mojemu mišljenju i jednu ozbiljnu egzistencijalnu manu. Mislim da je treba smatrati snažnim umjetničkim mitom, ali ne i istinskom filozofijom ljubavi. Jer ljubav se, napokon, događa u svijetu. Taj događaj nije bio predvidiv ili proračun-ljiv prema zakonima svijeta. Ništa nije omogućilo pripremu susreta - pa ni Meetic, čak ni nakon dugih prethodnih chatova - jer zapravo, u trenutku kada se vidimo, vidimo se, to je nezamjenjivo!
No ljubav se ne može svesti na susret, jer ona je izgradnja. Enigma misli o ljubavi jest pitanje trajanja koje ju ostvaruje. Najzanimljivija točka, ustvari, nije pitanje ekstaze početaka. Ekstaza početaka postoji, ali ljubav je prije svega trajna konstrukcija. Recimo daje ljubav uporna avantura. Avanturistička je strana nužna, ali tako je i s upornošću. Odustati kod prve prepreke, pri prvoj ozbiljnoj nesuglasici, prvim problemima, samo je izobličenje ljubavi.
Prava je ljubav ona koja trajno trijumfira, ponekad i teško, nad preprekama koje joj postavljaju prostor, svijet i vrijeme.
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
