Uspoređuju ga s remek-djelima Dantea, Melvillea, De Sadea, Faulknera i Flannery O'Connor, nazivaju jednim od najvažnijih romana XX. stoljeća, a njegova autora najvećim živućim američkim piscem - no, kako god pokušali opisati "Krvavi meridijan" Cormaca McCarthvja, više je nego vjerojatno da nam riječi neće biti dovoljne.

Utemeljen na povijesnim zbivanjima s teksaško-meksičke granice sredinom devetnaestoga stoljeća, "Krvavi meridijan" epska je priča o nasilju i izopačenosti što su pratili širenje Amerike na zapad.

Preispitujući ideologiju na kojoj se temelji američki san, "Krvavi meridijan" ocrtava granicu između znanja i moći, između napretka i dehumanizacije, između povijesti i mita i, najvažnije, između fizičkog nasilja i nasilja jezika.

Dok spektakularno razara mitologiju Divljeg zapada, McCarthvjev briljantni roman svojevrstan je košmarni dvoboj između četrnaestogodišnjeg Tennesseejca Malog, koji se priključuje skupini lovaca na skalpove i suca Holdena, možda i najfascinantnijeg negativca svjetske književnosti.

Cormac McCarthy (rođen 20. srpnja 1933. u Providenceu na Rhode Islandu – preminuo 13. lipnja 2023. u Santa Feu) američki je autor južnjačko-gotske tradicije čiji su romani o čudacima s ruralnog juga i jugozapada Sjedinjenih Američkih Država poznati po mračnim prikazima nasilja, gustoj prozi i stilističkoj slojevitosti.

Za svoje je romane dobio brojne književne nagrade, među ostalima Pulitzerovu nagradu, National Book Award i National Book Critics Circle Award. Ekranizirani su mu romani "Svi lijepi konji", "Cesta", "Božje dijete" i "Ovo nije zemlja za starce" – film snimljen prema tom posljednjem romanu osvojio je četiri Oskara, uključujući onog za najbolji film.

Cormac McCarthy pohađao je Sveučilište Tennessee u Knoxvilleu i od 1953. do 1956. služio je u američkim zračnim snagama. Čitatelji su se prvi put upoznali s njegovim zahtjevnim narativnim stilom u romanu "The Orchard Keeper" (1965.), u kojem govori o muškarcu iz Tennesseeja i njegovoj dvojici mentora. Otpadnicima od društva bavi se u romanima "Outer Dark" (1968.), u kojem je riječ o incestuoznom odnosu brata i sestre, "Child of God" (1974.), koji opisuje potonuće usamljenog čovjeka u izopačenost, i "Suttree" (1979.), čiji protagonist nadvladava opsjednutost smrću.

McCarthyjev "Krvavi meridijan" (1985.), surovu pograničnu priču, kritičari su proglasili senzacijom i pozdravili kao remek-djelo. U njezinu je središtu četrnaestogodišnjak koji se pridružuje bandi razbojnika u lovu na Indijance duž granice SAD-a i Meksika četrdesetih godina 19. stoljeća. Njihov vođa, zlotvor Sudac, vodi bandu u niz zapanjujuće nemoralnih pothvata koji autoru služe za istraživanje prirode dobra i zla.

McCarthy je postigao slavu romanom "Svi lijepi konji" (1992.) koji je osvojio nagradu National Book Award. Taj prvi dio njegove Pogranične trilogije pripovijeda o odrastanju Johna Gradyja Colea, Teksašanina koji putuje u Meksiko. Drugi dio, "The Crossing" (1994.), smješten u razdoblje prije i tijekom Drugog svjetskog rata, prikazuje živopisne pustolovine braće Billyja i Boyda Parhama, a usredotočen je na tri Billyjeva putovanja od jugozapadnog Novog Meksika do Meksika i natrag. Trilogiju zaključuje roman "Cities of the Plain" (1998.), u kojem se životi Johna Gradyja Colea i Billyja Parhama isprepletu kada se obojica zaposle na ranču u Novom Meksiku.

Među njegovim je kasnijim djelima roman "Ovo nije zemlja za starce" (2005.), krvavi suvremeni vestern koji počinje propalom akcijom trgovanja drogom. U postapokaliptičnoj "Cesti" (2006.) otac i sin bore se za preživljavanje nakon katastrofe koja je gotovo potpuno uništila Sjedinjene Američke Države. Za taj je hvaljeni roman McCarthy dobio Pulitzerovu nagradu.

Posljednji su njegovi objavljeni romani "Putnik" i "Stella Maris" (2022.).

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.