I kada zahvaća u opuse klasika francuskog modernizma i kada pribjegava tekstualnoj analizi suvremenih hrvatskih pjesnika, Vanda Mikšić pokazuje interpretacijsku lucidnost koja pokreće i beletrizira pjesmu. Njezina hermeneutička strategija uključuje tumačenje pragmatičke uloge jezičnih odnosa u pjesmi (interpunkcije i leksika, gramatičkih i sintaktičkih figura), igru paralelizama i opreka, kompozicijsku analizu, simboličko tumačenje pjesničkih slika, motiva i lirskih gesta. Njezin hermeneutički diskurz varira između stilističke interpretacije i tematske kritike, krase ga teorijska utemeljenost, postupnost i preglednost izlaganja te prikladan metajezik.

Krešimir Bagić


Knjiga Vande Mikšić je, ukratko rečeno, knjiga o poetici prevođenja, s nekoliko teorijskih tekstova i nekoliko primjera prevođenja/tumačenja teksta. Pisana je znalački i motivirano, s namjerom da bude proćućena, osobna, egzemplarna, pa i poučna: njeno je polazište, ali i opća nakana, otvoreni dijalog teorije i prakse prevođenja, empatije i kritike. Za to je potrebno imati un coeur intelligent.

Ingrid Šafranek

Vanda Mikšić (Šibenik, 1972) u Zagrebu je diplomirala talijanski i francuski jezik s književnošću, a doktorat je obranila 2005. na briselskom Slobodnom sveučilištu (ULB). U Bruxellesu i Parizu radila je u hrvatskim diplomatskim predstavništvima, a od 2003. ponovo živi u Zagrebu, radeći kao samostalna prevoditeljica, vanjska suradnica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te znanstvena suradnica na ULB-u. Danas radi kao docentica na Odjelu za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru.

Suradnica je Centra za knjigu, članica uredništva časopisa Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavačkoj kući L´Ollave. Objavila je teorijsku knjigu "Interpretacija i prijevod" (2011) te dvadesetak znanstvenih i stručnih članaka u hrvatskoj i francuskoj periodici te zbornicima. 

Poeziju je objavljivala u domaćoj periodici, prvi joj je rukopis pohvaljen na Goranovom proljeću za mlade pjesnike (2001), a krajem 2012. izišla joj je prva zbirka pjesama "Diši kroz masku, diši normalno". Pjesme su joj prevođene na francuski, turski i makedonski jezik.

Dosad je s talijanskog i francuskog jezika prevela pedesetak djela (proza, poezija, književna teorija, filozofija, publicistika), a prevodi i hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Za prijevod pjesničke antologije Tonka Maroevića "Uskličnici" Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a od Društva hrvatskih književnih prevodilaca dobila je nagradu za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. ("Povijest retorike"). Ove je godine za prijevod romana Georgesa Pereca "Život način uporabe" dobila Nagradu Iso Velikanović. Ministrica kulture Republike Francuske odlikovala ju je ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.

© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.