Comte de Lautréamont
Maldoror
- Nakladnik: Šareni dućan
- Prijevod: Zvonimir Mrkonjić
- 05/2012.
- 224 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789533200361
- Cijena: 17.12 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
"Ima ih koji pišu ne bi li im ljudi odobravali, i to uz pomoć plemenitih svojstava srca koja izmišljaju ili ih možda imaju. Meni pak genij služi da slikam naslade okrutnosti! Zar se u tajnim odlukama Providnosti genij ne može udružiti s okrutnošću? Ili zar netko ne može biti genijalan zato što je okrutan? Dokaz za to vidjet ćete u mojim riječima; na vama je samo da me slušate, ako to želite..."
Tako na čitanje poziva Isidore Ducasse, koji je svoje je glavno djelo, proznu poemu "Maldororova pjevanja" (Les Chants de Maldoror), potpisao pseudonimom Comte de Lautréamont. Umro je 1870. u dvadeset četvrtoj godini života, "okrutno" mlad, zanemaren i potom nekoliko desetljeća zaboravljen, da bi ga nadrealisti pozdravili kao svoga duhovnog suvremenika, a Breton proglasio najvažnijim pretečom nadrealizma.
U ovom, kako su ga neki nazvali, "bizarnom dokumentu nastranog i pomračenog uma" autorov junak i alter ego Maldoror luta svijetom, koji poprima čas izgled Pariza čas nekog fantastičnog i promjenjivog krajolika, čineći pritom raznovrsna perverzno maštovita nedjela, a sve to u težnji da preko apsolutne pobune ostvari apoteozu zla. Maldororova pjevanja začudan su samogovor pisan uznemirujućim, iskidanim ritmom; spjev u kojem pjesnik agresivnom, upravo sadističkom žestinom salijeće čitatelja svojim napadima na čovjeka i njegova Stvoritelja.
"Opjevao sam zlo", zaključuje autor za kojega nobelovac Le Clezio tvrdi: "Lautreamont je prorok oslobođene poezije."
Ovo je prvo izdanje Lautréamonta na hrvatskom jeziku, a izvrstan prepjev Zvonimira Mrkonjića prati ilustracija na naslovnoj stranici, djelo poljskog ilustratora Zdzislava Beksinskog.
**
"Maldororova pjevanja" začudan su samogovor pisan uznemirujućim, iskidanim ritmom, ali samo prividno, jer je riječ o širokom iskaznom tijeku, bez praznih mjesta, ispunjenom žestokim kontrastima ugođaja, registara i raspoloženja. U njemu se stalno mijenjaju prizorišta od pariških ulica do otvorenih krajolika i olujnog oceana. Lautréamontov junak i alter ego Maldoror luta svijetom koji ga odbacuje, on je kao u groznici mučen mislima i vizijama, počinja raznovrsna perverzno maštovita nedjela u težnji da se preko apsolutne pobune osveti Bogu apoteozom zla.
Bogati bestijarij ovoga spjeva o kojemu je pisao Gaston Bachelard, nabrojivši čak osamdeset i pet životinja, pokazuje agresivnu, upravo sadističku žestinu kojon tinje doživljavaju fantastične preobrazbe. Tako primjerice uš postaje tako velika da može smrviti čovjeka. Gonjen mržnjom prema čovjeku, Maldoror se usred oluje sparuje sa ženkom morskog psa ili se pretvara u golemog odvratnog polipa. Ravnodušan prema Ijudskim problemima, Maldoror salijeće čitaoca svojim napadima na čovjeka i njegova Stvoritelja.
Lautréamonta se pritom služi okvirom tradicionalnog povišenog retoričkog stila crnog romantizma, ali i maštovitim zapletima petparačkog romana iz podlistka, da bi ga ispunio smjesom rječite okrutnosti, ironije, crnog humora, ali zgodimice i velikim lirskim uzletima. Pišući svoj spjev, autor se s ironičnom viješću osvrće na njegovo nastajanje.
Zvonimir Mrkonjić
Tako na čitanje poziva Isidore Ducasse, koji je svoje je glavno djelo, proznu poemu "Maldororova pjevanja" (Les Chants de Maldoror), potpisao pseudonimom Comte de Lautréamont. Umro je 1870. u dvadeset četvrtoj godini života, "okrutno" mlad, zanemaren i potom nekoliko desetljeća zaboravljen, da bi ga nadrealisti pozdravili kao svoga duhovnog suvremenika, a Breton proglasio najvažnijim pretečom nadrealizma.
U ovom, kako su ga neki nazvali, "bizarnom dokumentu nastranog i pomračenog uma" autorov junak i alter ego Maldoror luta svijetom, koji poprima čas izgled Pariza čas nekog fantastičnog i promjenjivog krajolika, čineći pritom raznovrsna perverzno maštovita nedjela, a sve to u težnji da preko apsolutne pobune ostvari apoteozu zla. Maldororova pjevanja začudan su samogovor pisan uznemirujućim, iskidanim ritmom; spjev u kojem pjesnik agresivnom, upravo sadističkom žestinom salijeće čitatelja svojim napadima na čovjeka i njegova Stvoritelja.
"Opjevao sam zlo", zaključuje autor za kojega nobelovac Le Clezio tvrdi: "Lautreamont je prorok oslobođene poezije."
Ovo je prvo izdanje Lautréamonta na hrvatskom jeziku, a izvrstan prepjev Zvonimira Mrkonjića prati ilustracija na naslovnoj stranici, djelo poljskog ilustratora Zdzislava Beksinskog.
**
"Maldororova pjevanja" začudan su samogovor pisan uznemirujućim, iskidanim ritmom, ali samo prividno, jer je riječ o širokom iskaznom tijeku, bez praznih mjesta, ispunjenom žestokim kontrastima ugođaja, registara i raspoloženja. U njemu se stalno mijenjaju prizorišta od pariških ulica do otvorenih krajolika i olujnog oceana. Lautréamontov junak i alter ego Maldoror luta svijetom koji ga odbacuje, on je kao u groznici mučen mislima i vizijama, počinja raznovrsna perverzno maštovita nedjela u težnji da se preko apsolutne pobune osveti Bogu apoteozom zla.
Bogati bestijarij ovoga spjeva o kojemu je pisao Gaston Bachelard, nabrojivši čak osamdeset i pet životinja, pokazuje agresivnu, upravo sadističku žestinu kojon tinje doživljavaju fantastične preobrazbe. Tako primjerice uš postaje tako velika da može smrviti čovjeka. Gonjen mržnjom prema čovjeku, Maldoror se usred oluje sparuje sa ženkom morskog psa ili se pretvara u golemog odvratnog polipa. Ravnodušan prema Ijudskim problemima, Maldoror salijeće čitaoca svojim napadima na čovjeka i njegova Stvoritelja.
Lautréamonta se pritom služi okvirom tradicionalnog povišenog retoričkog stila crnog romantizma, ali i maštovitim zapletima petparačkog romana iz podlistka, da bi ga ispunio smjesom rječite okrutnosti, ironije, crnog humora, ali zgodimice i velikim lirskim uzletima. Pišući svoj spjev, autor se s ironičnom viješću osvrće na njegovo nastajanje.
Zvonimir Mrkonjić
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
