Georges Minois
Povijest pakla
- Nakladnik: Jesenski i Turk
- Nakladnik: KIC - Kulturno informativni centar Zagreb
- Prijevod: Mihaela Vekarić
- 12/2011.
- 144 str., meki uvez
- ISBN 9789532224207
- Cijena: 7.83 eur
Preračunato po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 euro - Cijene knjiga su informativnog karaktera, navodimo prvu cijenu po izlasku knjige iz tiska. Preporučamo da cijene i dostupnost knjiga provjerite kod nakladnika ili u knjižarama! Moderna vremena više se ne bave prodajom knjiga, potražite ih u knjižarama, antikvarijatima ili u knjižnicama.
Ideja pakla zajednička je nit svih civilizacija. Srećemo ju u najstarijim tekstovima, vezanu uz prve religijske pojmove, baš kao i u suvremenim ateističkim tekstovima. Kao zlokobno mjesto na onome svijetu ili egzistencijalni strah koji od rođenja osjećamo na ovome, pakao je vrlo raznoličan, prilagođen različitim oblicima društva.
Star koliko i svjesno čovječanstvo, vezan je uz čovjeka koji u nj projicira svoja stradanja, mržnje, proturječja i svoju nemoć, jednako kao što je raj sublimacija njegovih nada, radosti i traženja sreće.
Vezan ili ne uz ideju kazne i suda, vječnog ili ovozemaljskoga, pakao je odraz nemoći svake civilizacije da riješi svoje društvene probleme, on je izraz čovjekove nesigurnosti. Dokle god čovjek nije u stanju riješiti vlastitu zagonetku, izmišlja pakao.
Od svih ikada zamišljenih paklova kršćanski je najpotpuniji, najsustavniji, najbeznadniji, toliko da je postao arhetipom. On je apsolutna patnja koja grižnjom savjesti i sviješću o vječnosti muka istovremeno pogađa svih pet osjetila i duh. Kao savršeno racionalna, neoplatonski logična konstrukcija, kršćanski pakao namijenjen prokletima naličje je religije spasa koja poštuje ljudsku slobodu: pakao je sudbina onih koji su se odvojili od izvora apsolutnog dobra. To je ono što ga čini jedinstvenim, u tome je njegova snaga.
No druge su religije mnogo prije kršćanskog pakla izmislile zagrobni život. Za većinu, to je samo nastavak ovozemaljskog života u neodređenom "drugome svijetu", u kojemu se nastavljaju ovozemaljske patnje. U takvom paklu za sve nema podjele na dobre i zle, u njemu svatko nastavlja svoju tužnu zemaljsku sudbinu. Postupnim razvojem moralne svijesti pakao će se malo po malo izdvojiti u mjesto namijenjeno samo zlima, koje je u početku privremeno a poslije, s pojavom kršćanstva, postat će vječno.
Suvremeno doba donekle se vratilo na izvornu ideju. S jedne strane, slabljenje tradicionalnih vjerovanja i Crkve ponovo dovode u pitanje kršćanski pakao, koji se u službenoj crkvenoj doktrini sve više skriva, a s druge, relativizacija pojmova dobra i zla briše granice uzmeđu raja i pakla, koji su u dijalektici dvosmislice vraćeni na zemlju. Pakao se sve više doživljava kao dio života, kao posljedica napetosti između zahtjeva pojedinca i zahtjeva društva. Razapet između potrebe za samopotvrđivanjem i društvenog pritiska, svaki pojedinac u sebi nosi svoj pakao koji je, nakon što je bio isključivo vlasništvo teologa, postao predmetom proučavanja psihologa, psihoanalitičara, sociologa i filozofa.
Povijest pakla povijest je čovjeka sučeljena s vlastitom opstojnošću. Jer, kako su naslutili neki veliki umovi u prošlosti, čovjek nosi u sebi mogućnost dviju oprečnih sudbina, koje ostvaruje jednu za drugom ili istovremeno. To je ono što je u XVII. stoljeću Milton napisao u Izgubljenom raju:
Mis'o je sama sebi gospodar, sama
Stvara od pakla nebo, od neba pak'o. (I, 245-255)
Star koliko i svjesno čovječanstvo, vezan je uz čovjeka koji u nj projicira svoja stradanja, mržnje, proturječja i svoju nemoć, jednako kao što je raj sublimacija njegovih nada, radosti i traženja sreće.
Vezan ili ne uz ideju kazne i suda, vječnog ili ovozemaljskoga, pakao je odraz nemoći svake civilizacije da riješi svoje društvene probleme, on je izraz čovjekove nesigurnosti. Dokle god čovjek nije u stanju riješiti vlastitu zagonetku, izmišlja pakao.
Od svih ikada zamišljenih paklova kršćanski je najpotpuniji, najsustavniji, najbeznadniji, toliko da je postao arhetipom. On je apsolutna patnja koja grižnjom savjesti i sviješću o vječnosti muka istovremeno pogađa svih pet osjetila i duh. Kao savršeno racionalna, neoplatonski logična konstrukcija, kršćanski pakao namijenjen prokletima naličje je religije spasa koja poštuje ljudsku slobodu: pakao je sudbina onih koji su se odvojili od izvora apsolutnog dobra. To je ono što ga čini jedinstvenim, u tome je njegova snaga.
No druge su religije mnogo prije kršćanskog pakla izmislile zagrobni život. Za većinu, to je samo nastavak ovozemaljskog života u neodređenom "drugome svijetu", u kojemu se nastavljaju ovozemaljske patnje. U takvom paklu za sve nema podjele na dobre i zle, u njemu svatko nastavlja svoju tužnu zemaljsku sudbinu. Postupnim razvojem moralne svijesti pakao će se malo po malo izdvojiti u mjesto namijenjeno samo zlima, koje je u početku privremeno a poslije, s pojavom kršćanstva, postat će vječno.
Suvremeno doba donekle se vratilo na izvornu ideju. S jedne strane, slabljenje tradicionalnih vjerovanja i Crkve ponovo dovode u pitanje kršćanski pakao, koji se u službenoj crkvenoj doktrini sve više skriva, a s druge, relativizacija pojmova dobra i zla briše granice uzmeđu raja i pakla, koji su u dijalektici dvosmislice vraćeni na zemlju. Pakao se sve više doživljava kao dio života, kao posljedica napetosti između zahtjeva pojedinca i zahtjeva društva. Razapet između potrebe za samopotvrđivanjem i društvenog pritiska, svaki pojedinac u sebi nosi svoj pakao koji je, nakon što je bio isključivo vlasništvo teologa, postao predmetom proučavanja psihologa, psihoanalitičara, sociologa i filozofa.
Povijest pakla povijest je čovjeka sučeljena s vlastitom opstojnošću. Jer, kako su naslutili neki veliki umovi u prošlosti, čovjek nosi u sebi mogućnost dviju oprečnih sudbina, koje ostvaruje jednu za drugom ili istovremeno. To je ono što je u XVII. stoljeću Milton napisao u Izgubljenom raju:
Mis'o je sama sebi gospodar, sama
Stvara od pakla nebo, od neba pak'o. (I, 245-255)
© Bilješke o knjigama izrađene su na osnovu informacija dobivenih od nakladnika i njihove dodatne uredničke obrade temeljem uvida u sadržaj knjige, te se kao takve ne smiju prenositi bez prethodnog dogovora s uredništvom portala.
